Novo istraživanje Međunarodne finansijske korporacije (IFC), članice grupacije Svjetske banke, pokazalo je da se stvaranje novih radnih mjesta u zemljama u razvoju može ubrzati kada uklanjanje glavnih prepreka za razvoj privatnog sektora postane prioritetni zadatak kreatora politike i razvojnih institucija.

Studija, pod naslovom „Analiza doprinosa privatnog sektora stvaranju novih radnih mjesta“, zaključuje da četiri prepreke predstavljaju poseban izazov za stvaranje novih radnih mjesta u privatnom sektoru.

To su: nepovoljna investiciona klima, neadekvatna infrastruktura, ograničen pristup izvorima finansiranja za mikro, mala i srednja preduzeća i nedostatak obuke i vještina.

Uklanjanje ovih prepreka bi značajno doprinjelo rastu zapošljavanja.

Studija je objavljena danas, kao dopuna izveštaja Svjetske banke – „Izveštaj o globalnom razvoju za 2013. godinu u pogledu radnih mjesta“, koji je objavljen prošlog oktobra.

U zajedničkom saopćenju sa promocije izvještaja, nekoliko vodećih međunarodnih finansijskih institucija se obavezalo da će zajednički raditi na stvaranju novih radnih mjesta i učiti iz međusobnih iskustava.

U svijetu danas ima oko 200 miliona nezaposlenih. Svjetska banka procenjuje da je potrebno stvoriti 600 miliona radnih mjesta do 2020. godine, prije svega, u zemljama u razvoju, samo da bi se održao korak sa rastom stanovništva.

Rješenje se nalazi u privatnom sektoru, koji obezbjeđuje devet od deset radnih mjesta.

„Nezaposlenost je kriza globalnih razmera koja najviše pogađa najsiromašnije zemlje“, izjavio je Jin-Yong Cai, izvršni potpredsjednik i glavni izvršni direktor IFC-a.

„Kao najveća međunarodna razvojna institucija koja se bavi razvojem privatnog sektora, smatramo da je otvaranje novih radnih mjesta najsigurniji put za izlazak iz siromaštva. Podrška otvaranju novih radnih mjesta u zemljama u razvoju je naš najveći prioritet“, dodao je Jin-Yong Cai.

Ostali ključni nalazi iz studije uključuju: mikro, mala i srednja preduzeća (MMSP) obezbeđuju najveći broj radnih mjesta u zemljama u razvoju, ali su manje produktivna, i ne pružaju adekvatne mogućnosti za stručno usavršavanje i razvoj zaposlenih. Manje kompanije su često i najpogođenije preprekama za stvaranje novih radnih mjesta, odnosno nemogućnošću da ostvare svoj puni potencijal rasta. Zatim, pristup izvorima finansiranja ključna je prepreka za MMSP – olakšavanje pristupa kreditima može značajno doprinjeti otvaranju novih radnih mjesta.

Na primer, IFC je obezbedila kredite velikoj mreži finansijskih posrednika na tržištima u razvoju, koji su 2011. godine kreditirali 23 miliona MMSP-a, što je omogućilo zapošljavanje 100 miliona ljudi.

Također, najveći broj novih radnih mjesta otvoren je u lancima snabdijevanja i distribucije kompanija. Naprimer, kredit koji je IFC odobrila jednoj cementari u Indiji pomogao je ovoj kompaniji da se proširi i zaposli nove radnike. Za svako novo radno mjesto u ovoj kompaniji, otvoreno je više od 20 njenim lancima snabdijevanja i distribucije.

Manjak električne energije je najznačajnija prepreka u zemljama sa niskim dohotkom. Pouzdano snabdijevanje kompanija električnom energijom povećalo bi zaposlenost za najmanje četiri procentnih poena na godišnjem nivou.

Žene i mladi se suočavaju sa specifičnim izazovima na tržištu rada. Pravne prepreke, nemogućnost pristupa izvorima finansiranja i kulturološke norme često nameću ženama poslove koji su slabije plaćeni i manje sigurni. Mladi imaju skoro tri puta veće izglede da će biti nezaposleni. Oni su i češće zastupljeni u neformalnoj zaposlenosti. Studija je pokazala da se radno sposobno stanovništvo povećava za 45 miliona ljudi svake godine.

Međutim, više od trećine ispitanih poslodavaca širom sveta nije uspjelo da pronađe zaposlene sa vještinama koje su njima bile potrebne.

„IFC i Svjetska banka imaju nekoliko programa pomoću kojih se nastoji smanjiti nedostatak vještina,” rekao je Roland Michelitsch, menadžer u IFC-u i glavni autor studije.

Međutim, kako je dodao, ima potencijala da se postigne više – ne samo u toj instituciji, već i u drugim institucijama, među kreatorima politike i u samom privatnom sektoru.

Izveštaj IFC-a zasnovan je na obimnom istraživanju literature i na iskustvima oko 45.000 privrednika u više od 100 zemalja, kao i na makro i mikro studijama slučaja iz južne Azije, Afrike i Bliskog istoka.

Studija analizira prepreke sa kojima se suočava privatni sektor zemalja u razvoju, usredsređujući se na najveće prepreke za stvaranje novih radnih mjesta čijem rešavanju mogu doprinjeti finansijske institucije koje se bave razvojem privatnog sektora partnerskih razvojnih institucija.