Nezavisne novine: U Livanjskom i Zapadnohercegovačkom kantonu još nema planova da za bošnjačku i srpsku djecu bude uveden maternji jezik niti nacionalna grupa predmeta.
Nekoliko hiljada djece bošnjačke i srpske nacionalnosti u kantonima s hrvatskim većinskim stanovništvom uglavnom je i dalje uskraćeno pravo da se obrazuju na maternjem jeziku.
Po Ustavu FBiH, sva tri jezika i dva pisma moraju biti ravnopravna i niko nema pravo da osobama određene nacionalnosti uskrati pravo na maternji jezik i pismo kojim se služi.
Izuzeci u kantonima s hrvatskom većinom su jedino osnovna škola u Glamoču, gdje djeca Bošnjaci imaju bosanski jezik, te Osnovna škola "Orašje" u Orašju, ali samo za učenike od petog do osmog razreda, koji imaju bosanski jezik.
U Posavskom kantonu najavljuju da bi od naredne školske godine bosanski jezik trebalo da bude uveden i u osnovnoj školi u Odžaku.
Tahir Redžepović, predsjednik Općinskog odbora SDA, napominje kako u Posavskom kantonu ima oko 4.000 djece bošnjačke nacionalnosti.
"Po Ustavu FBiH, kantonalnom Zakonu o osnovnom obrazovanju Ministarstvo prosvjete je obavezno da uvede bosanski jezik. Nakon desetogodišnje borbe, bosanski jezik uveden je za učenike od petog do osmog razreda OŠ 'Orašje'. Bosanskog jezika nema u nižim razredima niti u srednjim školama. Još veći paradoks je napravljen u Odžaku, gdje je roditeljima i djeci ostavljena mogućnost da im u svjedodžbama na kraju godine bude upisan bosanski jezik, iako su tokom godine slušali hrvatski jezik", istakao je Redžepović.
Mrijan Živković, ministar prosvjete ovog kantona, smatra da za djecu nije konfuzija to što do četvrtog razreda uče hrvatski, zatim bosanski, pa u srednjoj školi opet hrvatski.
"Sve to kod djece vremenom dođe na svoje. U školama u ovoj županiji vrlo malo je djece srpske nacionalnosti. Nismo u prilici da samo za dva učenika srpske nacionalnosti organiziramo nastavu iz srpskog jezika", kaže Živković.
Dodao je da je protiv uvođenja nacionalne grupe predmeta, jer ne želi da "pravi dvije škole pod jednim krovom".
U osnovnim i srednjim školama u Livanjskom kantonu registrovano je oko 900 djece bošnjačke nacionalnosti, dok je nekolicina njih srpske nacionalnosti.
U Općinskom vijeću Livno su nam kazali kako je prije nekoliko godina bezuspješno bila pokrenuta inicijativa da u škole bude uveden bosanski jezik.
"Opravdanje je bilo da nema dovoljno djece bošnjačke i srpske nacionalnosti u odjeljenjima da bi za njih bila organizirana nastava iz maternjeg jezika, kao ni predavača. Profesori Hrvati nisu htjeli predavati nijedan drugi jezik osim hrvatskog. Ministarstvu je bilo predloženo da bošnjačka djeca dok djeca hrvatske nacionalnosti slušaju hrvatski jezik, istovremeno slušaju bosanski jezik. Ministarstvo nije htjelo da zaposli predavača", istakli su u Općinskom vijeću Livna.
Odgovor od Gordane Cikojević, ministrice prosvjete jučer nismo dobili, jer nije odgovarala na naše pozive.
Mario Mikulić iz Ministarstva prosvjete Zapadnohercegovačkog kantona kaže kako nikad nije bilo potrebe da u osnovnim i srednjim školama bude uveden bosanski ili srpski jezik, jer nije bilo dovoljno djece.
"I prije rata u ovoj županiji nije bilo Srba. Bošnjaka je bilo jedino u Ljubuškom", istakao je Mikulić.