Evropski komunikacijski monitor objavio je istraživanje provedeno tokom 2013. godine iz oblasti komunikacijskog menadžmenta i odnosa s javnošću, a obuhvatilo je 2710 stručnjaka koji se bave ovim poslovima iz 43 evropske zemlje, pa i iz BiH.
Više od 40 posto ispitanika radi na poslovima komunikacijskog menadžmenta, a prosječna njihova dob je 40 godina. Iako je upitnik sa 39 pitanja poslan na više od 30.000 profesionalaca koji se bave odnosima s javnošću, najviše odgovora pristiglo je iz Njemačke, Francuske, Nizozemske, Norveške, Švedske i Velike Britanije.
Istraživanja su pokazala da većina stručnjaka za komunikacija misle da društveni mediji utiču na percepciju organizacije, ali da su zaposlenici, blogeri i menadžeri ti koji kroz korištenje društvenih mreža čuvaju ugled organizacije. Također, 57 posto ispitanika vjeruju da društveni mediji mijenjaju percepciju zaposlenika o organizaciji.
Društvene mreže, online video, mobilne aplikacije, mikro blogovi i dijeljenje fotografija ocijenjeno je kao pet najboljih kanala u komuniciranju. Međutim, postoje značajne razlike u njihovom korištenju. Web blogovi su tako najviše cijenjeni u Rumuniji, Španiji, Velikoj Britaniji, Finskoj i Njemačkoj. Dijeljenje fotografija kao jedan od alata u komuniciranju najviše se koristi u istočnoj i jugoistočnoj Evropi.
Evropski komunikacijski monitor jasno definira važnost komunikacijskih sposobnosti glavnog izvršnog direktora jedne organizacije za predstavljanje ključnih poruka organizacije. Svaka druga organizacija u Evropi nema uspostavljene smjernice za evaluiranje reputacije svog najvišeg predstavnika. Ovakav nedostatak analize objašnjava zašto samo 78 posto organizacija pokušava pozicionirati svog direktora unutar javne sfere, tj. kroz definiranje imidža organizacije i ključnih tema. Čak još manji broj njih podržava ovakvo pozicioniranje definiranjem specifičnih strategija komunikacija (57 posto) ili instrumenata komunikacija (59 posto) za rukovodioca.
Važni faktori za sveobuhvatan uspjeh jedne organizacije su: Komunikacijske vještine rukovodica u suočavanju sa medijima i širokom javnošću (92,5 posto); komunikacijske vještine rukovodioca u saradnji sa manjim grupama i u međuljudskim odnosima (92,9 posto); lična reputacija rukovodioca (89,7 posto) i upućenost rukovodioca u strateško komuniciranje.
Postoji značajna razlika između prakse komuniciranja rukovodioca u različitim evropskim zemljama. Pozicioniranje rukovodioca ćemo najčešće naći u Ujedinjenom Kraljevstvu, Austriji, Njemačkoj, Češkoj i Danskoj, dok dosta rjeđe u Belgiji, Portugalu, Italiji, Srbiji i Hrvatskoj.
Također, međunarodno komuniciranje je važno i ono će u budućnosti da se razvija, ali će organizacijske strukture i strategije često nedostajati. Istraživanje je pokazalo da 72,5 posto stručnjaka tvrdi da će komuniciranje na međunarodnom nivou postati još značajnije u naredne tri godine, dok samo 47, 3 posto ispitanih smatra da njihova organizacija ima čvrste strukture i strategije za međunarodno komuniciranje.
Više o ovom istraživanju možete pogledati ovdje.