Oslobođenje: Reforme su jedna od novinarima najdosadnijih tema za pisanje. Ujedno, te teme veoma je dosadno čitati jer ne sadrže sočne detalje o korupciji, nema krvi niti golotinje. Rječnik kojim se piše i barata nije atraktivan nego precizan i suhoparan…Izuzetak iz ovog pravila bili su reformski zahvati neophodni za liberalizaciju viznog režima sa Evropskom unijom. Zbog opipljivosti cilja-pasoša s kojim bi svaki građanin BiH mogao slobodno da putuje u Njemačku, Španiju ili Italiju, svaki segment priče o ispunjenim uvjetima postao je nezaobilazan u svakodnevnici.
Reforma javne uprave, odnosno kako je nazivaju-reformom svih reformi, teško da će podijeliti sudbinu liberalizacije viznog režima. Niti političari govore o njoj kao o prioritetu, niti se građani posebno interesiraju za nešto što ima utjecaja na njihov svakodnevni život. Čekanje u redovima za dokumente, gužve na šalterima, prebacivanje sa telefona na telefon, gubljenje nerava zbog igranja ping ponga sa papirima, građanima, dozvolama..sve je to posljedica nereformirane javne uprave.
Planovi i realnost
Zamislite dan u kojem ćete jednim telefonskim pozivom uspjeti završiti kompletnu proceduru koja vam danas uzima tri dragocjena dana. Zamislite dan u kojem će vas službenik na šalteru u općini, kantonu ili državnom ministarstvu dočekati kao u hotelu sa četiri zvjezdice ili u banci u kojoj oročavate novac. Zamislite dan u kojem vam neće tražiti gomilu papira za koje su vam prethodno rekli da vam nisu potrebni. Taj dan građani Bosne i Hercegovine imat će javnu upravu sa evropskim standardima. Taj dan, prema zacrtanim planovima, trebao bi se desiti 2014. godine. Ali planovi su planovi, realnost je nešto sasvim drugo.
„Reforma javne uprave u BiH se zasniva na Strategiji RJU koju su 2006. usvojili izvršni nivoi vlasti: Vijeće ministara BiH, te Vlade Federacije BiH, Rebublike Srpske i distrikta Brčko BiH, nudeći tim dokumentom viziju stvaranja učinkovitije, djelotvornije i odgovornije uprave, koja će osigurati viši nivo usluge građanima, poslovati na osnovu transparentnih i otvorenih procedura i biti učinkovita u pogledu ispunjenja zahtjeva koji se pred upravu stavljaju u kontekstu procesa EU integracija, kaže zamjenik koordinatora za reformu javne uprave Suad Musić, dodajući da je provedba reforme planirana kroz dvije, međusobno povezane faze. Prva se odnosi na razvoj i jačanje horizontalnih (na jednakom nivou) upravljačkih kapaciteta u šest oblasti koji se tiču javnih finansija, izrada politika i upravljanja, načina komunikacija, ljudskih potencijala..ove mjere dio su Akcionog plana I koji je usvojen pomentuom Strategijom RJU. Druga faza provedbe trebala bi da počne ove godine i tiče se institucionalne izgradnje kako bi, zapravo, sektor uprave bio sposoban da preuzme i provede evropsko zakonodavstvo (acquis communautaire). Zvuči jednostavno? Baš i ne. Jer, reforma javne uprave povezana je sa ustavnom reformom koja također slijedi. Naš sagovornik veli kako je osnovni razlog glomaznosti uprave kompleksno ustrojstvo BiH.
Svi naši ustavi
„Cijenim da ne možemo ignorisati činjenicu da svi naši ustavi predviđaju na primjer postojanje pet niova izvršne i zakonodavne vlasti sa vrlo širokim kompetencijama i uz odsustvo klasične subordinacije i hijerarhije. To ima za posljedicu npr. i postojanje 13 ministarstava pravde u BiH, a njihovo djelovanje iziskuje i značajan administrativni aparat i značajan nivo javne potrošnje. Ovi pokazatelji su posebno nepovoljni za BiH kada se porede sa zemljama sa jednostavnijom ustavnom i upravnom strukturom gdje je vlast koncentrisana na dva ili tri upravna nivoa pa je i nivo izdvajanja duplo niži. Reforma javne uprave kreće se u okvirima postojeće ustavne strukture i u tom kontekstu ona nije niti može biti substitut eventualnoj ustavnoj reformi“, kaže Musić, dodajući kako godišnji izvještaji Evropske komisije o napretku BIH u procesu Stabilizacije i pridruživanja posljednjih godina posebno ukazju na nedovoljnu učinkovitost i fragmentaciju sistema odlučivanja u BiH što je karakterisitično za složene upravne sisteme kakav je i sama EU (inače, član 8. SSP-a jasno dovodi u vezu proces pridruživanja i administrativne reforme u BIH).
Reforma svih reformi
Zašto je reforma javne uprave „reforma svih reformi“, odgovara naš sagovornik iz Ureda za koordinaciju javne uprave.
„Značaj reforme javne uprave moguće je sagledati sa više aspekata. Prvo, ona je ključni politički preduvjet daljeg napretka BiH u procesu EU integracija i istovremeno ključno sredstvo ili instrument prilagodbe upravnih struktura i razvoja upravnih kapaciteta u funkciji efikasnijeg napredovanja na putu pridruživanja EU.
Drugo, ona je sredstvo društveno-ekonomskog razvoja posebno u dijelu koji se tiču reguliranja poslovnog okruženja i neposredne veze sa razvojnom strategijom. I treće, ona je sredstvo demokratizacije društva kroz afirmaicju prinicipa dobre uprave: transparentnosti, odgovornosti, sudjelovanja građana u javnim poslovima, kreiranju politika, višem niovu usluga građanima i sl. i u neposrednoj je vezi sa afirmacijom principa vladavine prava“, kaže Suad Musić.
U zadnjem kvartalnom izvještaju o napretku refrome javne uprave Ured koordinatora je izvjestio o 37, 69 % implementiranih mjera iz spomenutog Akcionog plana I. U istraživanju „Quo vadis, upravo?“, urađenom pod okriljem ACIPS-a Aleksandar Eskić, stručnjak za sisteme javne adminstarcije i analize javnih politika, postavio je tri pitanja ključna za reformu uprave: Imamo li volje, znanja, i naravno, novca?
Volja, znanje i novac
Govoreći o volji, Espić je analizirao medijske sadržaje i zaključio da se, u 2008. i 2009. godini pet puta više pisalo o liberalizaciji viznog režima nego o reformi javne uprave. Kada je, pak, o znanju riječ, logika kojom se povodi ovaj istraživač je sljedeća: Kao prvo, ne možemo imati znanja i vještine ako nemamo potpuno operativan kvalitetan sistem obrazovanja i obuke u okviru kojeg će državni službenici i budući državni službenici doći do potrebnih znanja i vještina: drugo, na početku procesa reforme javne uprave nismo imali optimalno funkcionalan sistem upravnog obrazovanja i obuke, pa samim tim ni kvalitetnu opskrbu urpavnim znanjima i vještinama: treće Stategijom RJU I Akcionim planom I bile su predviđene aktivnosti i mjeri posvećene upravnom obrazovanju i obuci: četvrto, ukoliko te aktivnosti i mjere nisu provedene ili su provedene samo djelomično, onda ne možemo govoriti o prisustvu potrebnih upravnih znanja i vještina.
Na treće pitanje- imamo li novca- Eskić navodi kako se funkcioneri u institucijama uglavnom žale na nedostatak novca, ukazujući na činjenicu da državni službenici nisu dovoljno plaćeni. Upoređujući budžetske stavke koje su rasle na državnom i entitetskim nivoima, Eskić zaključuje da „uprkos povećanom izdvajanju za plaće i naknade uposlenih, nismo dobili očekivani efekat“, koji izražava pesimizam, jer smo propustili godine rasta GDP-a.
„Kao instrument finansijske podrške, provedi refrome 2007. godine je uspostavljen i Fond za reformu javne uprave, kojim su se donatori obavezali obezbijediti ukupno 5, 5 miliona eura za implementaciju projekata iz okvira Akcionog Plana I. Ova sredstva koriste se isključivo za provedbu reformskih mjera koje zahtijevaju dodatnu tehničku-ekspertnu pomoć. Domaće vlasti su se obavezale osigurati finansiranje operativnog rada Ureda koordinatora i 2007-2010. godina za ovu namjenu izdvojeno je nešto manje od 6 miliona KM, dok se EU obavezala osigurati tehničku pomoć u razvoju kapaciteta Ureda i od 2006. godine za ovu namjenu su uložili također oko 6 miliona KM. Sa provedbom projekata finansiranih putem ovog Fonda, a čija je implementacija u toku, procjenjuje se da će stepen implementacije reformskih mjera Akcionog plana I dostići do 75 posto. Finansiranje reforme kroz Fond je ocijenjeno kao uspješan primjer decentralizovanog upravljanja sredstvima donatora, Fond je kao takav prepoznat u regiji kao inovativan primjer dobre prakse, a kao model se koristi i u razvoju sličnih kapaciteta u sektoru pravosuđa u BiH“, kaže Suad Musić, zamjenik koordinatora Ureda, koji je siguran da će se kroz IPA fondove osigurati dodatna sredstva.
Država građanima
Ako želimo ubrzati procese, za kraj, pročitajmo neke od prijedloga koje je Espić preporučio: „Ključni nosioci političke volje u BiH su lideri najvećih političkih partija. Najbrži put koji vodi stvaranju političke volje za reformu javne uprave i njenu korodinaciju vodi preko pristiska koji će se izvršiti na pomenute lidere“, tvrdi Eskić, koji smatra da nosioci pritiska, trebaju biti opozicija, građansko društvo, mediji i međunarodna zajednica.
Uz pritisak povodom konkretnih pitanja o kojima ćemo sigurno pisati u narednom periodu, slažemo se sa Eskićem da definitivno treba raditi na podizanju pravne svijesti i građana i državnih službenika, kako o pravima, tako i o obavezama. Jer javna uprava je kao javni servis, namijenjen boljitku građana,a ne nekakvoj apstraktnoj državi odvojenoj od ljudi koji je čine.