Stalni posao, čvrsti ugovori i fiksni sati postupno postaju relikvije prošlosti. To će otvoriti široko polje mogućnosti – ali i Pandorinu kutiju neizvjesnosti, piše češki tjednik Respekt.
Tokom proteklih 20 godina, radni svijet u Europi i Sjedinjenim Državama doživio je more promjena. Sociolozi opisuju ovaj fenomen kao "rast atipičnih radnih odnosa" – ili "alternativnim radnim aranžmanima" u slučaju SAD. Ovi aranžmani su atipični, jer jedva da imaju išta zajedničkog sa formom zaposlenosti koju je većina Amerikanaca i zapadnih Europljana poznavali od 1980-tih.
Ta era "redovnih radnih mjesta" – plaćenog stalnog zaposlenja uz solidnu penziju – sada je završena. Od 1985.godine, stalni udio radnika sa trajnim ugovorima na puno radno vrijeme je u padu u cijeloj zapadnoj Europi. Prema studiji Centra za društvena istraživanja u Berlinu (WZB), danas izgleda da skoro svaki četvrti stanovnik EU radi na kratkoročnoj , honorarnoj ili freelance (slobodnoj) osnovi.
U zapadnoj Europi, većina novih radnih mjesta kreiranih u posljednjih deset godina su "atipična". Ovaj trend je najizraženiji u Holandiji, gdje je udio "atipičnih radnika" došao gotovo na 43% u 2008. godini. Postotak za Njemačku je narastao s 20% u 1990. godini na 37% u 2007. godini. U Švedskoj, Španiji , Danskoj, Portugalu, Velikoj Britaniji i Austriji, atipična broje do četvrtine, čak i do trećine radne snage. Ovo još nije vrlo rasprostranjeno u novim članicama EU. Udio u radnoj snazi u Sloveniji i Češkoj Republici je 16% i 13%, što pokazuje da je samo pitanje vremena prije nego što brišuće promjene u radnom svijetu pogode takođe i post-komunističke zemlje.
Sve upućuje na to da će u budućnosti sve više i više ljudi zarađivati manje novca, ali s više slobodnog vremena na raspolaganju za uzvrat. Ovaj svijet je nešto što će uskoro postati sve očitije i predstavlja stvarnu prijetnju za one koji ne mogu naći svoje mjesto u njemu, ali i gaji nadu da će ljudi biti slobodniji.
Na što će rad ličiti za 20 ili 30 godina? To pitanje se ne ograničava na platne čekove i način života, nego i na definiranje "rada" koji ne dijeli društvo na "pobjednike" i "gubitnike". Tu je odgovor koji treba da pomiri ono što izgleda kao međusobno isključivi ciljevi: poslodavci trebaju biti u stanju otpustiti višak radnika a zaposlenici trebaju sigurnost stalnog prihoda.To se zove "fleksigurnosti". U Danskoj taj sistem najbolje funkcionira. Zakoni omogućuju otkaze zaposlenicima, ali potonji se ne trebaju bojati : država im garantuje velikodušne socijalne naknade – pod uvjetom da redovito pohađaju stručne programe prekvalifikacije. Ovaj model, koji aktivno promiče Europska komisija, također se pokazao uspješnim u Holandiji, objavljeno je na portalu ceppei.ba.