Koordinator za reformu javne uprave BiH doc. dr Dragan Ćuzulan odgovarao je na pitanja Al Jazeere o digitalnoj transformaciji javne uprave i razlozima zbog kojih BiH zaostaje za ostalim zemljama regiona i svijeta; odnosno, u kojoj mjeri političke strukture i donosioci odluka na svim nivoima vlasti zaista podržavaju digitalizaciju i transparentnu komunikaciju sa građanima i privredom, nudeći im efikasnije usluge.
MMF insistira na funkcionalnom Zakonu o elektronskom potpisu
Da li je Zakon o elektronskom potpisu konačno profunkcionisao i zbog čega nije?
Ćuzulan: BiH ima funkcionalan i operativan zakonski okvir o elektronskom potpisu. Na osnovu Zakona na BiH nivou akreditovan je prvi izdavač kvalifikovanog digitalnog potpisa koji pruža svoje usluge u finansijskom sektoru. Međutim Zakon o digitalnom potpisu niti digitalni potpis nisu svrha sami sebi. Nedostaje komercijalno certifikaciono tijelo koje bi digitalni potpis izdavalo za sve ostale potrebe. Nedostaje i primjena digitalnog potpisa na konkretnim uslugama. Za ovu godinu je najavljeno nekoliko inicijativa koje bi trebale da u praksi stave upotrebu digitalni potpis. Radi se o Carini bez papira, projekat koji je najavila Uprava za indirektno oporezivanje, te projektu koji vodi USAID a koji bi trebao da primjeni digitalni potpis u sklopu izdavanja građevinskih dozvola.
Da li su institucije unutar države informatički uvezani i zašto nisu? Šta se radi na tome?
Ćuzulan: Postoje pojedinačni slučajevi kao npr. uvezanost matičnih ureda međusobno i sa registrima IDDEEA-e (jednosmjerno), postoji implementiran system kroz projekat Svjetske banke kojim je implementirana sabirnica koja omogućava sistemsko uvezivanje registra, ali je institucije ne koriste. Također za komunikaciju dokumentacije i dopisa, odnosno upravljanje dokumentima, postoje sistemi na nivou pojedinačnih institucija, ali ne postoji cjelovit uvezan sistem. Ured koordinatora je zajedno sa predstavnicima vlade FBiH i institucijama Vijeća ministara BiH inicirao projekat implementacije Sistema za upravljanje dokumentima koji bi digitalizirao kruženje dokumentacije unutar i između institucija te bi dosadašnje slanje dopisa fizičkim putem u potpunosti digtalizovali. Planirano je da inicijalno bude uključeno ukupno 22 institucije na nivou Savjeta ministara BiH i FBiH za ukupno više od 2.000 službenika. A kasnije da se cijeli sistem proširi u sklopu istog projekta za sve institucije koje izraze želju. Navedeni projekat nije realizovan iako su obezbjeđena sredstva iz PAR FONDA radi toga što je spomenuti fond operativno blokiran već nekoliko godina. Tako da je taj projekat na čekanju, ali Ured koordinatora ne odustaje od navednog projekta, posebno ako se ima u vidu da aktivnost Akcionog plana za RJU predviđa uspostavu Sistema za razmjenu dokumenata između institucija javne uprave.
Da li je po Vašim saznanjima došlo do povećanja davanja elektronskih usluga građanima od strane javne uprave u BiH?
Ćuzulan: Vrlo su ograničeni slučajevi i vrlo rane faze razvoja eUsluga u BiH. Prema ocjenama na međunarodnom nivou BiH zaostaje po indeksu dostupnosti online usluga. Po spomenutom indeksu ispred BiH se nalazi ratom zahvaćena Sirija, a odmah iza BiH je Mongolija tako da je ta slika sasvim jasna. BiH u tom pogledu zaostaje i za regionom jer su po navedenom indeksu sve zemlje regiona ispred BiH.
Još uvijek nedostaje politička volja da se radi u interesu građana
Ima li “političke volje” da Zakon o elektronskom potpisu zaživi i da im se na taj način omogući da u doba digitalizacije određene dokumente, izvode, rješenja ili nešto drugo mogu dobiti putem interneta?
Ćuzulan: Više problema je vezano za elektronski potpis. Jedan je neusklađenost regulative na nižim upravnim nivoima (npr. RS) sa zakonom na BiH nivou. A drugi je što postojeći Zakon na BiH nivou nije usklađen sa posljednjom direktivom EU o uslugama povjerenja. Postojalo je više neuspješnih inicijativa da se riješi prvi problem ali je regulative i dalje neusklađena. Pokušaj da se postojeći Zakon na BiH nivou uskladi sa EU direktivom je oboren na Predstavničkom domu Parlamenta BiH. Pitanje regulative o digitalnom potpisu se našlo kao uslov nedavnog aranžmana sa MMF-om i bilo jedno od spornih pitanja oko kojeg nije bilo saglasnosti iz RS-a. Dakle ne postoji jasna politička volja svih strana unutar BiH da se uredi ni kako da se uredi ovo pitanje.
Ono što je bitno napomenuti iako je digitalni potpis nužan da bi imali elektronsku uslugu u punom obimu (dvosmjernu i transakcijsku uslugu) nepostojanje adekvatnih mehanizama kojim se digitalni potpis ne stavlja u praksu ne može služiti kao izgovor institucijama da ne poboljšavaju svoje šalterske i ostale usluge koje pružaju građanima klasičnim putem. Naveli ste dobar primjer Općine Centar sa kojom i sami imamo odličnu saradnju i koja prepoznaje potrebe građana i kreće se u pravcu boljeg zadovoljenja njihovih osnovnih životnih potreba.
Institucije mogu unaprijediti klasične usluge optimizacijom svojih poslovnih procesa, redukcijom administrativnog opterećanja, uvezivanjem svojih registara i evidencija sa registrima drugih institucija za preuzimanje podataka koji su im potrebni, boljim razumijevanjem korisnika putem ispitivanja zadovoljstva i poboljšavanja kvaliteta usluga na osnovu tih informacija. Samim tim bi građani mnogo profitirali jer ne bi morali da dostavljaju dokumente kao dokaze od jedne institucije do druge institucije. Sve vlade su usvojile Okvir interoperabilnosti koji predviđa sklapanje sporazuma o razmjeni dokumenata i podataka, ali to institucije ne rade službenim putem već taj teret prebacuju na leđa građana.
Strateški dokumenti doneseni, potrebna politička podrška za implementaciju
Šta kaže o tome Strategija za reformu javne uprave, posebno dio e-uprave? Gdje je sada taj proces?
Ćuzulan: Strategija i pripadajući Akcioni plan u oblasti Pružanja usluga su prepoznali sve gore navedene probleme i kroz mjere i aktivnosti precizno ponudili rješenja. Sve navedeno je usaglašeno sa principima dobrog upravljanja administracije i uključuje aktivnosti koje imaju za cilj da postignu da javna uprava pita građane o njihovim potrebama i ispituje koliko su građani zadovoljni i upravljajući odnosima sa korisnicima stavlja ih u fokus umjesto što je do sada cijeli proce pružanja usluga bio organizovan oko toga kako su organizovani pojedini odjeli i sektori unutar i između institucija. Akcioni plan predviđa i uspostavljanje Sistema za razmjenu dokumenata, digitalizaciju i povezivanje registara, jednu tačku kontakta i za građane i za poslovne subjekte, otvaranje podataka javne uprave kao i usklađivnje regulative o digitalnom potpisu sa EU EIDAS regulativom. Međutim sve navedeno je plan koji su eksperti iz javne uprave predložili svojim vladama koje su to usvojile. Ali bez jasne političke volje aktera unutar BiH za implementaciju svih aktivnosti,. vlada koje su preuzeli odgovornost prihvatanjem AP-a, podrške Delegacije EU u BiH, značajnih ulaganja koja predviđa AP u oblasti Pružanja usluga, BiH će nastaviti da zaostaje za EU standardima u ovoj oblasti, ali i da bude na poslijednjem mjestu u region.
Ured koordinatora je zajedno sa ostalim ključnim institucijama predložio set preduslova koji bi bitno unaprijedili kvalitet pružanja usluga i kandidovao ih putem projekta prema IPA finansiranju. Trenutno se programiraju navedene aktivnosti.
Radi se o aktivnostima kao što su Uspostava centra dijeljenih usluga, Kataloga usluga javne uprave, Sistema za upravljanje odnosima sa građanima, Nadogradnja i jačanje sabirnice za razmjenu podataka javne uprave, elektronsko poštansko sanduče za komunikaciju sa građanima, definisanje načina kojim bi se uspostavio funkcionalni okvir za certifikaciona tijela u BiH. Ove aktivnosti imaju za cilj da budu zamajac i kreiraju jedan sistem za pružanje usluga na efikasniji, brži, jednostavniji način uz redukovanje troškova. U kombinaciji sa gore navedenim projektima (UINO, USAID) postigli bi značajan iskorak.
Samo ukoliko se aktivnosti predviđene AP-om za oblast Pružanja usluga realizuju u značajnijem obimu možemo očekivati bolju percepciju građana o javnim uslugama koja je sad trenutno na veoma niskom nivou.
Prema izvještaju Balkan Barometra po pitanju zadovoljstva građana javnim uslugama za 2020. godinu 47% posto građana je apsolutno nezadovoljno i djelimično nezadovoljno uslugama (sumarni procenat) u odnosu na 2019. godinu kada je taj procenat iznosio 40%. U istom izvještaju je približno isti broj onih koji niti su zadovoljni niti nezadovoljni, dok je broj onih koji su djelimično ili u potpunosti zadovoljni također u opadanju u odnosu na 2019 godinu i sa 29% je spao na 20% u 2020 godini. Ovo je ujedno i rekordno niska vrijednost ovog indeksa od 2015 godine od kad se i vrše mjerenja.