Budžetska sredstva u Bosni i Hercegovini jedan su od najvažnijih faktora političke i ekonomske stabilnosti zemlje. Od kvalitetnog planiranja, izvršenja i punjenja budžeta direktno i indirektno ovisi većina usluga kakve su zdravstvo, sigurnost, obrazovanje, penzije i plaće za uposlene u administraciji. No, trenutno stanje javnih finansija direktno je pogođeno ekonomskom situacijom u zemlji, a usljed nedostatka poreskih prihoda, država i entiteti su primorani kreditima od međunarodnih finansijskih institucija namiriti nedostajuća sredstva, kako za isplate tako i za eventualne reforme i modernizaciju cijelog sistema. Pritom je pomoć koju pružaju EU, USAID, Švedska međunarodna razvojna agencija (SIDA), Ambasada Kraljevine Holandije, Ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije te Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške od izuzetne pomoći.
Pomoć stranih donatora
Integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju definirala je niz ekonomskih kriterija koji su uključeni u Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Stoga je očekivano da je EU jedan od najvećih donatora u reformi javne uprave i to posredstvom IPA-fondova, navodi Transparency International (TI) u “Izvještaju o stanju javnih finansija u BiH”. Pomoć EU je usmjerena na sljedeće oblasti: razvoj bh. strategije javne interne finansijske kontrole, jačanje kapaciteta za konsolidaciju podataka o javnim finansijama, poboljšanje kapaciteta za donošenje fiskalne politike, jačanje trezorskog poslovanja i pomoć pri reformi javnih nabavki.
Državni ured koordinatora za reformu javne uprave (PARCO) jedna je od važnih karika u ovim projektima s obzirom na velik broj donatora koji kanaliziraju svoja sredstva posredstvom ove institucije. Trenutni revidirani akcioni plan Strategije reforme javne uprave istječe u decembru 2014. godine, no, Transparency International navodi da postoji velika mogućnost da dijelovi plana ne budu ispunjeni. Spomenuta strategija također predviđa i jačanje institucija nadležnih za pitanja budžeta i to, prije svega, ministarstava finansija na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou.
Budžet i politika
Jedan od ključnih aspekata budućih reformskih procesa u oblasti javnih finansija jeste shvatanje da je budžet osnovno sredstvo provedbe vladinih prioriteta, ali i da je obim prioriteta i strateških ciljeva uvjetovan dostupnošću budžetskih sredstava, navodi Transparency International. Strategija reforme javne uprave predviđa veći nivo komunikacije između čelnih osoba u ministarstvima s jedinicama za finansije, što bi u konačnici rezultiralo poboljšanim monitoringom, procjenama te unutrašnjim i vanjskim izvještavanjem. Pritom je proces donošenja budžeta te pravovremenih finansijskih projekcija svakog novog zakona i državne institucije ključan aspekt osiguranja dugoročne stabilnosti budžeta. No, proces donošenja i izrade budžeta predviđa najprije izradu Dokumenta okvirnog budžeta (DOB).
Kako se pravi budžet?
Proces donošenja budžeta jedan je od najvažnijih procesa koje vlast mora provesti svake godine. Prvi korak u donošenju budžeta je uputstvo koju ministarstva finansija šalju budžetskim korisnicima o načinu i elementima izrade DOB-a, navodi TI. Nakon toga, budžetski korisnici dostavljaju svoje prijedloge budžeta za narednu godinu, a rok za dostavu ovih dokumenata je 15. 04. za FBiH, a 30. 04. za RS. Nakon što relevantna ministarstva finansija zaprime neophodnu dokumentaciju, vladama entiteta se, kao i državnoj vladi, do 15. 06 dostavlja dokument okvirnog budžeta. Vlada usvaja ovaj dokument do 30. 06, a onda se DOB dostavi gradovima, općinama, parlamentima i fondovima te se objavi na internetskim stranicama institucija.
U sljedećem koraku budžetskim korisnicima ministarstva finansija dostavljaju dodatne instrukcije koje sadrže budžetska ograničenja, načine i rokove za izradu budžeta do 15. 07. a odgovor korisnika ministarstvu treba da se dostavi u periodu od 01. 08. do 01. 09. nakon čega slijedi proces konsultacija koji na nivou države treba da bude završen do 01. 10. tekuće godine.
Ministarstva finansija su dužna Vladi dostaviti nacrt budžeta za sljedeću fiskalnu godinu do sredine oktobra, navodi TI. Pritom se daljnji koraci razlikuju u ovisnosti o administrativnom nivou. Na nivou BiH, Vijeće ministara nacrt budžeta šalje Predsjedništvu koje taj dokument nakon usvajanja prosljeđuje Parlamentarnoj skupštini BiH koja ga je dužna usvojiti do 31. decembra.
Na nivou FBiH, premijer Vlade budžet dostavlja Parlamentu do 05. 11, nakon čega Parlament FBiH donosi budžet do 31. 12. tekuće godine. U RS-u Parlament mora usvojiti budžet do 15. 12, čemu prethodi dostava neophodnih dokumenata od Vlade.
Preciznost projekcija
Jedna od karakteristika budžeta u Bosni i Hercegovini su i velika odstupanja usvojenog budžeta i njegovog izvršenja. Uspoređujući prihodovnu i rashodovnu stranu, primjetno je da preciznost finansijskih projekcija nije na zadovoljavajućem nivou. Jedno od objašnjenja koje TI navodi za ovu pojavu jesu i ekonomske prilike u BiH, ali i nerealno planiranje budžeta u koji se namjerno uvrštavaju viši prihodi, a time i rashodi, s ciljem zadovoljenja određenih političkih kalkulacija.Tako je, naprimjer, u 2013. godini zabilježeno 13 posto manje prihoda i primitaka u budžetu FBiH nego što je planirano, a realizirani rashodi su bili za devet posto manji od planiranih.
Istovremeno, rashodi za plaće u budžetima Bosne i Hercegovine za posljednjih pet godina se nalaze u okvirima regionalnih trendova. Konsolidirani podaci na nivou BiH pokazuju rast troškova plaće od šest posto. Taj procent je viši u odnosu na četiri posto rasta zabilježenog u Makedoniji, isti je kao u Crnoj Gori, ali i mnogo manji nego što je u Srbiji, u kojoj su troškovi za plaće u posljednjih pet godina porasli za trideset i šest posto, stoji u izvještaju Transparency Internationala.
Ova organizacija navodi i da je razlika između najviših i najnižih plaća državnih službenika u BiH izuzetno visoka i iznosi 6,72, mjereno koeficijentom vertikalne kompresije. U praksi to znači da ako je najniža plaća državnog službenika 1.000 konvertibilnih maraka, onda je najviša 6.720 KM. U Srbiji je nivo vertikalne kompresije 6,43, a u Crnoj Gori 2,41 te u Makedoniji 4,84. Važnost ovog fenomena je posebno značajna ako se uzme u obzir da u Bosni i Hercegovini mnogi nivoi vlasti imaju institucije koje djeluju u sličnoj oblasti, ali se primanja zaposlenih u tim institucijama drastično razlikuju. Usto, identična zanimanja mogu imati različite plaće ovisno o tome na kojem administrativnom nivou je osoba zaposlena. Naprimjer, državni službenik na poziciji stručnog saradnika na nivou BiH ima 13 posto višu plaću od višeg stručnog saradnika na nivou RS-a, a 27 posto višu plaću od stručnog saradnika na nivou FBiH, te 41 posto višu plaću od stručnog saradnika na nivou Kantona Sarajevo, navodi TI.
Preporuke za buduće reforme
Evidentno je da je mnogo novca uloženo u reformu i modernizaciju javnih finansija u BiH, što je rezultiralo značajnim napretkom u određenim oblastima, naprimjer u oporezivanju, u upravljanju budžetom i ostalim oblastima. Ali osim toga, potrebno je još mnogo rada da bi se ostvarili vidljivi efekti ovih procesa, pogotovo u domenu tačnije projekcije prihoda i rashoda te izračunavanja finansijskih efekata novih propisa. Učešće rashoda i izdataka budžeta u BiH u odnosu na BDP je na nivou oko 30 posto, što je u liniji s regionalnim trendovima, izuzimajući Srbiju u kojoj je taj procent mnogo viši. Ali ključni problem budžeta i dalje ostaju visoki rashodi za zaposlene koji iznose gotovo trećinu čitavog konsolidiranog budžeta BiH. S ciljem rješavanja problema u oblasti javnih prihoda, TI preporučuje jačanje ljudskih kapaciteta u ključnim institucijama, kao i donošenje jasnih odredbi za donošenje zakona koji za posljedicu imaju finansijske efekte na budžet. Osim toga, navodi se i niz preporuka, što uključuje smanjivanje administracije i plaća budžetskim korisnicima, suzbijanje sive ekonomije, veću dostupnost ključnih dokumenata na internetskim stranicama institucija te smanjivanje razlike između najviše i najniže plaće u državnoj administraciji.
Ali rad na ovim reformama se ne odvija u vakumu, nego je uvjetovan sveukupnom političkom i ekonomskom situacijom u BiH. Stoga se očekuje da će javne finansije kao jedno od ključnih oblasti zauzeti svoje mjesto na političkoj agendi nakon što se formiraju vlade na svim nivoima i krene se u ozbiljnije restrukturiranje političkog i ekonomskog aparata Bosne i Hercegovine.(Izvor: portal Novo vrijeme)