Klasična javna administracija je preregulisana. Klasičan državni službenik striktno slijedi sve zakone, pravila, propise, procedure, a u slučaju bilo kakve sumnje se konsultuje sa pravnikom. Klasičan državni službenik je odgovoran samo za strogo slijeđenje regulative. Dokle god slijedi regulativu, ne može pogriješiti i zaštićen je. Sa stanovišta budžeta, kontrolišu se samo troškovi, tj. da li su utrošena sredstva onako kako je planirano budžetom. Nije bitno kakvi su rezultati postignuti sa utroškom tih sredstava. Bitno je da se sva sredstva potroše prije kraja budžetskog perioda. U teoriji budžeta je poznata “decembarska groznica”, kada budžetski korisnici organizuju veliki broj seminara i putovanja krajem godine u cilju postizanja što većeg procenta izvršenja budžeta. U klasičnoj javnoj administraciji nema mjesta za kreativnost, inovativnost i fleksibilnost, nema mjesta za manadžere ni za rezutate. Sve ovo rečeno je na seminaru „Performance budgeting” koji je sredinom decembra prošle godine održan u Varšavi, a u organizaciji Evropskog instituta za javnu upravu (EIPA).
Na seminaru je ukazano da je promjena neophodna iz slijedećih razloga:
– Budžetska sredstva su ograničena
– Građani su nezadovoljni uslugama javnog sektora
– Privatni sektor ima daleko bolje performance od javnog
Rješenje, koje se prvi put pojavilo u Americi, je u novim trendovima koji će uvesti manadžment tehnike iz privatnog sektora u javni, a to su:
– Uvođenje manadžera koji će biti manadžeri u pravom smislu te riječi
– Orijentacija na rezultate, a ne slijeđenje regulative
– Smanjenje regulacije i procedura
– Povećanje kreativnosti, inovativnosti i fleksibilnosti
Budžet postaje alat manadžera. Ne kontrolišu se više troškovi nego se kontrolišu rezultati. Nije bitno koliko se potrošilo, nego šta se postiglo. Često, smanjenje troškova nije najbolje riješenje jer ide na štetu kvaliteta. Npr. nije bitan broj obuka, nego je bitno šta se naučilo na tim obukama.
Uvođenje novog koncepta ide sporo. Najveće prepreke su postojeći državni službenici koji se protive promjeni. U starom sistemu su odgovorni samo za slijedjenje regulative, a u novom su odgovorni za rezultate. Ovaj proces je ipak nezaustavljiv.
Statistike pokazuju da 75% OECD zemalja upotrebljava indikatore rezultata. 40% OECD zemalja upotrebljava indikatore rezultata barem 10 godina. Proces je dugotrajan. Poljska je počela sa uvođenjem ovog sistema 2006. godine i predviđa se da će ga uvesti u potpunosti 2013 godine. Istraživanja pokazuju pozitivne rezultate. Anketa o zadovoljstvu građana uslugama javne administracije pokazuje porast od 27.9 % u periodu 2006-2008. Većina budžetskih korisnika na nivou EU ili pojedinih EU članica donosi ciljeve da se ukine regulacija na godišnjem nivou od 25% u cilju povećavanja fleksibilnosti i kreativnosti, te tim povećanja rezultata. Ovaj proces ide najlakše na lokalnom nivou.