Transparency International BiH organizirao je jučer u Sarajevu radionicu na kojoj su predstavnicima institucija, nevladinog sektora i medija predstavljene mogućnosti što ih pružaju zakoni o slobodi pristupa informacijama i procedure upravnog postupka, ukoliko nadležne institucije nisu ispoštovale obaveze iz tih zakona.
Govoreći o provedbi Zakona o slobodi pristupa informacijama FBiH (ZOSPI) i iskustvima institucije Ombudsmana u FBiH, Mehmed Halilović, bivši federalni ombudsman za medije naglasio je da pravo pristupa informacijama osnovno ljudsko pravo te da zakoni koji postoje u BiH povećavaju otvorenost i odgovornost vlasti, omogućavaju javnosti uvid u odlučivanje te da doprinose borbi protiv korupcije ali i jačanju povjerenja javnosti u javne vlasti.
“Dok nismo imali državni Zakon o zaštiti podataka, vlasti su često na određene dokumente stavljale oznaku tajnosti te su po automatizmu odbijali zahtjeve građana da daju informacije. Međutim, suština zakona i jeste da se svaki zahtjev mora riješavati i to od slučaja do slučaja”, rekao je Halilović.
Iako iskustva federalnih ombudsmena govore o tome da se mnogi građani, koji podnose zahtjeve, ne pozivaju na ZOSPI, Halilović je mišljenja da su vlasti, bez obzira na tu činjenicu, dužne poznavati zakon i postupati sukladno zakonu.
Ne može glasnogovornik biti i službenik za ZOSPI
Poučeni dosadašnjim iskustvima, Džumhur je kazala da će institucija državnih Ombudsmana u narednom periodu, između ostalog, preporučiti i da se poslovi glasnogovornika odvoje od poslova službenika koji su dužni da postupaju sukladno Zakonu o slobodi pristupa informacijama.
„To su različiti poslovi i mi ćemo preporučiti da se ovi poslovi raspodjele”, kazala je Džumhur. Osobe kojima je u opisu radnog mjesta da postupaju sukladno ZOSPI-ju su glasnogovornici, suradnici za medije, suradnici za pravne poslove, zamjenici direktora, referenti za tehničke i materijalne poslove…
On je podsjetio na zakonske izmjene prema kojima su vlasti dužne rješenjem, a ne obavještenjem, obavijestiti podnosioce zahtjeva o (ne) odobravanju pristupu informacijama te ukazao na to da jedino rješenje – akt kao takav, omogućava žalbeni postupak.
Halilović je mišljenja i da su Zakon o krivičnom postupku FBiH, Zakon o poreznoj upravi FbiH, federalni i državni zakoni o obavještajnim službama, Zakon o zaštiti osobnih podataka BiH, Zakon o zaštiti tajnih podataka BiH u koliziji sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama FBiH.
Prema iskustvu federalnih ombudsmana, najveći broj žalbi podnijeli su građani, studenti, nevladine organizacije, privrednici, advokati…
Halilović je kazao i to sudska praksa bilježi samo jedan riješen slučaj postupanja po tužbi.
Ombudsmen za ljudska prava BiH Jasminka Džumhur kaže da prema nekim naznakama postoji visoki stupanj nedostatka svijesti o značaju zakona o slobodi pristupu informacijama, te da činjenica o uvođenju kaznenih odredbi u Zakon mijenja odnos javnih tijela prema tom zakonu. Džumhur navodi da se obično nakon intervencije institucije ombudsmana, kad javno tijelo ograničava pristup informacijama, te informacije daju na uvid stranci.
Govoreći o postupcima rješavanja žalbi, Džumhurova je istakla da je moguće da građani i u prekršajnom postupku ostvare svoja prava. Sud u prekršajnom postupku može naložiti davanje informacija ali i odrediti kazne za one koji se ogluše o zakon.
Srđan Blagovčanin iz TIBiH ističe da stepen implementacije zakona o slobodi pristupa informacijama još nije na zadovoljavajućoj razini i pored činjenice da je prošlo gotovo deset godina od usvajanja, ali da je ohrabrujuće to što su u zakonu na državnom nivou usvojene kaznene odredbe u slučaju kršenja zakona.
On je izrazio nadu da će takva praksa biti uvedena i u zakone na entitetskom nivou imajući u vidu velike probleme s kojima se građani suočavaju u pristupu informacijama.
Radionica TIBiH definirana je i kao inicijalni sastanak radi stvaranja mreže nevladinih organizacija i medija radi što boljeg i organiziranijeg korištenja mogućnosti koje nudi zakon o slobodi pristupa informacijama.