Nezavisne novine: Većina institucija BiH podstanari su u Sarajevu i svakog dana mogu ostati bez smještaja, kaže Ana Trišić-Babić, zamjenik ministra inostranih poslova BiH, u intervjuu za "Nezavisne".
Smatra da to najbolje govori o odnosu prema državi onih koji stalno ponavljaju kako vole Bosnu i Hercegovinu. Ističe da je i Ministarstvo inostranih poslova (MIP) BiH podstanar u zgradi "Željeznica FBiH", te da i to stvara sliku o državi kod stranih diplomata.
Razloge za neslaganja s ministrom inostranih poslova Svenom Alkalajem i propuste u organizaciji MIP-a Trišić-Babićeva vidi u nepoštivanju procedura i zakona. Posljednje razmimoilaženje na čelu MIP-a nastalo je zbog zakona o spoljnim poslovima BiH, zbog čega su i ministar i ona u proceduru uputili svoj nacrt zakona. Rad ambasadora je, kaže Trišić-Babićeva, odraz stanja u BiH i nepostojanja jasnih instrukcija. Tvrdi da je loša koordinacija između institucija BiH, te MIP ne zna ko gdje putuje i šta govori u inostranstvu.
"MIP koriste kao turističku agenciju, jave nam kada ko putuje, da ih neko dočeka na aerodromu i obezbijedi prevoz. Međutim, MIP nikada ne dobije ni izvještaj o čemu je razgovarano i s kim", kaže Trišić-Babićeva.
NN: Probijeni su svi rokovi za zakon o spoljnim poslovima BiH. Zašto?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Dugo se radi na tom zakonu. Nacrt iz 2002. godine nikada nije prošao potrebnu proceduru, a prije četiri godine, dok je ministar bio Mladen Ivanić, počelo se raditi na novom zakonu o spoljnim poslovima, koji bi bio prilagođen ustavnoj strukturi BiH. To je zakon o kojem su i entiteti dali svoje mišljenje, prošao je svu proceduru, ali zbog izbora i smjene vlasti nikada bivši saziv Savjeta ministara nije o njemu odlučivao. Novi saziv Savjeta ministara dobio je i obavezu zbog evropskih integracija da usvoji takav zakon i osnovana je radna grupa u MIP-u, koja je na njemu radila skoro godinu i po. Ministar Alkalaj i ja imali smo različita viđenja kako taj novi zakon treba da izgleda. Moje viđenje bilo je da zakon mora biti prilagođen ustavnoj strukturi BiH, ali i Zakonu o državnoj službi jer se njime ne rješava samo spoljna politika već i unutrašnja organizacija MIP-a, od napredovanja u Ministarstvu do postavljanja pomoćnika ministra. Ministar Alkalaj smatrao je da novi zakon treba da bude "leg specialis", što znači da bi se usvajanjem takvog zakona MIP BiH potpuno izuzeo iz strukture čak i Savjeta ministara. Predviđeno je i da zapošljavanje u MIP-u bude izuzeto od Agencije za državnu službu BiH. Smatrala sam da tako nešto mora biti proizvod političkog dogovora u BiH jer ovo se ne bi ticalo samo MIP-a nego i funkcionisanja Savjeta ministara. Da ne bi više kasnilo usvajanje ovog zakona, Predsjedništvu BiH poslali smo nacrte zakona i ja i ministar. Ja sam poslala zakon koji je urađen u mandatu Mladena Ivanića jer on odgovara trenutnoj ustavnoj strukturi BiH, dok je ministar poslao zakon koji je pripremila radna grupa MIP-a.
NN: Da li ste učestvovali u formiranju te radne grupe i jesu li oni postigli konsenzus za nacrt zakona koji su predložili?
TRIŠIĆ-BABIĆ: U početku je to išlo prilično traljavo. Ministar je prvo imenovao svoju radnu grupu, pa kada je vidio da ne može tako da se radi uključen je i moj kabinet. Radna grupa je kasnije zajednički imenovana, ali oni su u startu imali duple instrukcije jer su članovi koje sam ja imenovala imali instrukcije da se pridržavaju ustavnog uređenja BiH, dok su ostali članovi radili po instrukcijama koje im je dao ministar.
NN: Je li zakon usaglašen unutar radne grupe ili nije?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Oni su se usaglasili, ali nismo ministar Alkalaj i ja, jer ne može zakon prejudicirati buduće ustavno uređenje i izlaziti iz okvira Ustava BiH. Zakon je upućen u Predsjedništvo jer je ono po Ustavu nadležno za spoljnu politiku i kada oni daju mišljenje, nakon toga bi trebalo da ide nadležnim zakonodavnim tijelima, pa tek tad na dnevni red Savjeta ministara. Zakon koji sam ja uputila u proceduru već je prošao sav taj proces.
NN: Pomenuli ste da će zakon urediti i unutrašnju organizaciju MIP-a, a trenutno je ona takva da od četiri sektora tri nemaju rukovodioca. Kada će se to promijeniti i je li iko reagovao na Vaša upozorenja da je narušena nacionalna struktura u MIP-u?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Upozoravala sam da niko od pomoćnika ministara nije srpske nacionalnosti, a ni struktura u MIP-u ne odgovara popisu iz 1991. godine. U početku smo ministar i ja imali neslaganja, ali smo ipak pokrenuli proceduru imenovanja. Nakon godinu i po tog procesa sumnjam da je u izboru rukovodećih službenika bilo opstrukcija, ali ne mogu da tvrdim da li u MIP-u ili u Agenciji za državnu službu. Nedopustivo dugo traje proces izbora tri pomoćnika ministra jer nakon godinu i po nemamo nijedno imenovanje, a u toku je i proces izbora šefa Odsjeka za finansije. Na mjestima vršilaca dužnosti sada je ispoštovana nacionalna struktura. Agencija za državnu službu je nezavisna institucija i vjerujem da će konačno završiti ovaj posao jer ovo ministarstvo počiva na četiri sektora, odnosno pomoćnika ministara. Ministar i zamjenik su političke ličnosti koji treba da budu dobri menadžeri i da usaglašavaju političke stavove u vođenju spoljne politike, a funkcionisanje Ministarstva počiva na radu ova četiri sektora.
NN: Koliko je realno očekivati da diplomate koje predstavljaju BiH imaju usaglašen stav o bilo čemu kada se unutar samog ministarstva to ne može postići?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Sve je stvar poštivanja pravilnika i procedura. Posljednjih nekoliko godina MIP BiH ima dobre nalaze revizije, koji ne uključuju samo finansijsko poslovanje, nego prate i donošenje pravilnika koji će urediti stanje u ovako glomaznom ministarstvu, koje ima 56 diplomatsko-konzularnih predstavništava. MIP ima pravila i procedure. Pitanje je koliko se poštuju i da li su prema svima jednake, da se ne prave izuzeci, jer tako cijeli sistem pada.
NN: Ima li izuzetaka?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Ima, ali zalažem se od prvog dana da ih ne bude jer sam sedam godina ovdje i znam kako se to odražava na međuljudske odnose. Biti diplomata na neki način znači biti vojnik i u svakom trenutku bez razmišljanja prihvatiti naredbu i destinaciju koja se ponudi ako se zaista ovdje želi raditi u interesu BiH.
NN: Koliko ste zadovoljni radom ambasadora BiH?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Neću da ih branim, ali stanje u zemlji odražava se i na DKP mrežu. Ambasadori primaju instrukcije od MIP-a, a nekada bi MIP trebalo da dobije instrukciju od Predsjedništva BiH jer su oni po Ustavu zaduženi za zauzimanje stavova o bitnim spoljnopolitičkim pitanjima. Ako ambasador ima jasnu instrukciju, on će je i primijeniti.
NN: Šta su razlozi da Vi i ministar Alkalaj imate različita viđenja istog posla kojeg obavljate? Evo, i sami ste naveli neke primjere.
TRIŠIĆ-BABIĆ: Moje je viđenje da je MIP BiH zajednička institucija na osnovu Dejtonskog sporazuma i Ustava. U BiH je na snazi Ustav po kome se ova država sastoji od dva entiteta i tri ravnopravna naroda. Ministar Alkalaj ima drugačiju viziju. Imam i ja svoju, ali se pridržavam Ustava i zakona u BiH.
NN: Najglasniji ste među zamjenicima ministara. Da li u drugim ministarstvima nema problema na relaciji ministar – zamjenik ili se oni jedino u MIP-u javno iznose?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Ne znam šta se dešava u drugim ministarstvima. MIP je specifično ministarstvo i medijski vrlo atraktivno. To i nije dobro jer sve što se piše o spoljnoj politici BiH odlazi kao loša slika u ostale zemlje. Možda je to samo moj lični odnos prema svemu. Jednostavno, smeta mi bilo kakva nepravda i prema ljudima i prema zamljama u okruženju.
NN: Izgleda da okruženje ili susjedstvo nije u fokusu spoljne politike BiH. Već dugo nema sjednica međudržavnih savjeta s Hrvatskom i Srbijom. Ko je odgovoran za to – MIP ili Predsjednišvo?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Igrom slučaja učestvovala sam prije nekih šest godina u radu sjednica međudržavnih savjeta, gdje je trebalo rješavati sporna pitanja između naših zemalja. To nam je i danas prioritet ako hoćemo uopšte da pričamo o evropskim integracijama. U početku je jednom u šest mjeseci, a kasnije jednom godišnje trebalo da se sastaju šefovi država uz učešće tima ministara i odmah bi se formirale radne grupe za rješavanje spornih pitanja. Prve četiri godine to je bilo dobro organizovano. Međutim, u susjednim zemljama su se mijenjale i ustavne nadležnosti predsjednika, a Jugoslavija je postala državna zajednica Srbije i Crne Gore, kasnije je došlo do razdruživanja. Bilo je dugih izbornih perioda, smjena vlasti i sve je to uticalo na rad. Međudržavni savjeti bi trebalo da se preformulišu i izmijene pravilnici jer u ovom trenutku nisu više efikasni. To bi trebalo da dudu tijela na nivou vlada pod pokroviteljstvom šefova država.
NN: Koliko će potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU uticati na budući rad MIP-a?
TRIŠIĆ-BABIĆ: BiH ulazi u potpuno novu fazu kada potpiše sporazum. Tek nam predstoji veliki posao i dodatne obaveze i ne samo za MIP već za sva ministarstva na nivou BiH, entitetske vlade, kantone, lokalne uprave i medije. BiH može samo zajedničkim snagama implementirati sporazum i cijela zemlja mora se u to uključiti. Provedba ovog sporazuma jeste najviše obaveza Savjeta ministara i parlamenta BiH, ali da bi oni mogli to uspješno da rade svi u BiH moraju se uključiti u taj proces. Ovaj je sporazum pretežno trgovinski i imamo tranzicioni period od šest do osam godina da naše zakonodavstvo prilagodimo evropskom. Tih šest godina biće već sutra i nemamo puno vremena. Treba podijeliti zadatke ko će šta raditi, da se uspostavi i horizontalna i vertikalna struktura ko će u šta biti uključen. Ako se napravi dobra organizacija i postigne konsenzus unutar BiH neće biti presudno ko vodi ovaj posao. Niko nema pravo ekskluziviteta nad ovim važnim procesom već moramo svi preuzeti odgovornost i ozbiljnost u radu.
NN: Kako postići konsenzus kada se u posljednje vrijeme čini da su podjele sve veće, svakodnevno se prave usporedbe i prebacivanja na relaciji Banjaluka – Sarajevo? Osjeća li se to u institucijama BiH kao u javnosti?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Dosta se toga promijenilo u ovih sedam godina koliko radim u Sarajevu. Možda je to bio moj prvi osjećaj kada sam došla iz Banjaluke. Prve tri godine nisam zaista osjećala nikakve podjele u Ministarstvu, koje je zajednička institucija i niko nema ekskluzivno pravo na to bio on iz Sarajeva, Banjaluke, Mostara ili Tuzle. Poželjno je da ljudi, naravno kvalifikovani, iz cijele BiH rade u ovim institucijama. Meni se Sarajevo u posljednje dvije godine jako promijenilo i razlika između Banjaluke i Sarajeve sve je veća. Život u Banjaluci postao je dosta kvalitetniji i čini mi se da se tamo više bave i ekonomijom i budućnošću nego u Sarajevu. Kada sam došla prije sedam godina vrlo sam iskreno rekla da mi je u tom trenutku bilo bolje u Sarajevu nego u Banjaluci. Imam osjećaj da Sarajevo, na neki način, tapka u mjestu i da se ovdje ništa novo ne događa. Naravno, zbog svega toga ima možda malo ljubomore i razlike se onda osjete i utiču na atmosferu za rad.
NN: Kakva je atmosfera za rad u MIP-u?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Mogla bi biti bolja. Ima problema. Recimo, ovo ministarstvo nema ni svoju zgradu, koristimo dio objekta koji pripada "Željeznicama FBiH". Prostorije koje koristi MIP više nisu dovoljne za smještaj svih zaposlenih i diplomata. Odavno je MIP trebalo da ima dva ulaza, jedan službeni, a drugi za građane koji obavljaju konzularne poslove. Iznenađuje me da u Sarajevu, koje pretenduje da bude glavni grad BiH, niko o tome ne vodi računa. Ni ne razgovara se o tome da nađemo način za smještaj ministarstva koje mora biti reprezentativno. I ova zgrada je slika BiH jer sve važne delegacije, diplomate iz cijelog svijeta, dolaze ovdje i tu stiču prvi utisak o nama. Možemo doći u situaciju da iz "Željeznica" jednog dana kažu da ne možemo više biti tu. U novoj zgradi zajedničkih institucija, koja je nedavno obnovljena, MIP BiH nije dobio nijedan sprat. Nadali smo se da ćemo tamo smjestiti bar neke službe, ali tim Savjeta ministara koji je na tome radio nije tako odlučio. Vidim da isti problem ima i Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa. Takav je slučaj čak i s Predsjedništvom BiH, koje plaća zakup službama Federacije BiH. Ako se svakodnevno priča o važnosti institucija ove države, onda to treba pokazati.
NN: Da li takav odnos pokazuje i ljubav prema BiH u koju se mnogi zaklinju?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Licemjerno je reći da se voli bilo koja zemlja, pa tako i BiH. Voljeti se mogu roditelji, djeca, najbliži prijatelji, a ljubav prema zemlji iskazuje se poštovanjem institucija te zemlje, njenih zakona. Tako se gradi iskren odnos prema sopstvenoj zemlji. Licemjerno je stalno govoriti kako voliš BiH, a istovremno se ne poštuju njeni zakoni niti građani – poreski obveznici od kojih žive njene institucije.
NN: U parlamentu postoji Komisija za spoljnu politiku. Da li se oni obraćaju MIP-u i kakva je koordinacija između bh. institucija prilikom odlaska u inostranstvo?
TRIŠIĆ-BABIĆ: Ne postoji kvalitetan kontakt, obično su to neke ratifikacije ugovora ili kada im MIP posluži kao servis za njihova putovanja. To nije tako samo s parlamentom već i sa drugim institucijama. MIP BiH ima jako malo informacija – ko god da putuje van BiH nama samo najave putovanje. Od nas se traži da dostavljamo izvještaje o svim zvaničnim posjetama, a mi često nemamo dovoljno ulaznih podataka jer ne znamo ko je gdje bio, šta je rečeno. Zalažemo se uvijek da kod putovanja poslanika ili ministara bude tu i diplomata koji prati određenu zemlju jer on u svakom trenutku zna kakvo je stvarno stanje između dvije zemlje. Koliko god je najveća vika na MIP, često nas koriste kao turističku agenciju da nam jave kada ko putuje, da ih neko dočeka na aerodromu i obezbijedi prevoz. Međutim, MIP nikada ne dobije ni izvjaštaj o čemu je razgovarano i s kim. Koordinacija unutar institucija BiH je skoro pa nikakva.
NN: Ni ministar inostranih poslova ne najavljuje gdje ide i s kim, pa je nedavno boravio u SAD da to niko nije znao dok nije stigao tamo.
TRIŠIĆ-BABIĆ: Nažalost, ni to nije ništa novo i neuobičajeno.