Napisati tekst o institucijama u našoj zemlji nemoguće je a da i autora i čitaoca ne zaboli glava. Danima smo neuspješno pokušavali zbrojiti sve te silne agencije, uprave, urede, službe, kako se već zovu, koje se “hrane” iz budžeta… Tu je i Centralna harmonizacijska jedinica, pa Direkcija za ekonomsko planiranje, te ona za integracije, za koordinacije, za restrukturiranje, komisije za ovo i ono, instituti za standardizaciju, za implementaciju, za… Tu su i uprave, za zaštitu zdravlja bilja recimo, za harmonizaciju i koordinaciju sistema plaćanja u poljoprivredi… I još mnogo, mnogo toga drugogima u Božijoj bašči. Niko ne zna njihov tačan broj.
Ne zna se koliko danas na svim nivoima u BiH ima institucija, ali se zna da su neke od njih dokaz stranačkog slabljenja države, a jačanja entiteta.
Kenan Kapo, direktor Agencije za upravljanje nelegalno stečenom imovinom FBiH, kaže da prima 2.040 KM mjesečno, “u skladu sa Zakonom o državnoj službi FBiH i to nije nikakva tajna”.
Četvrtina se kontroliše
Vedrana Faladžić, viša stručna saradnica za odnose sjavnošću iz Ureda koordinatora za reformu javne uprave, ne podržava generalni stav za sve te institucije da su ublehaške.
– Poboljšanja u upravi predstavljaju jedan od ključnih faktora za uspješan proces evropskih integracija. Posljednji izvještaji Evropske komisije, ali i inovirana Strategija za reformu javne uprave ukazuju na neophodnost njihovog otvaranja prema javnosti, govori Faladžić, te dodaje da se od BiH traži da institucije budu efikasne, otvorene, transparentne, odgovorne, da im usluge budu jeftinije, isporučene na vrijeme i bez čekanja.
– Svjesni da se promjene zakonodavstva neće zadugo desiti, mi iz Ureda i još tri institucije smo rekli: hajde da mi budemo proaktivni, da mi pokažemo da nema smetnje za promjene, ističe Faladžić, misleći pritom na Ured koordinatora, Direkciju za evropsku integraciju, Agenciju za statistiku, Agenciju za osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja (HEA).
Rezultat? Vijeće ministara BiH je usvojilo dva dokumenta: Politiku i standarde proaktivnе transparentnosti u javnoj upravi i naložilo institucijama BiH da proaktivno objavljuju 38 vrsta informacija na svojim web stranicama. Danas, na stranici Ureda koordinatora svako može vidjeti plate rukovodilaca i zaposlenih, te sve ostalo što budžetski korisnici plaćaju za ovaj ured.
Dio četvorke koja se odlučila otvoriti prema javnosti je, dakle, i HEA. Svjedočimo ovih dana problemima oko akreditacija visokoškolskih ustanova i, u biti, netransparentnosti vrha HEA.
Ivana Korajlić iz Transparency Internationala kaže da su se kroz reformu javne uprave, ove agencije, uprave… trebale davno smanjiti ili povećati efikasnost.
– Da ne bude na istom nivou velik broj tijela koja služe istom cilju. Ali, svaka od tih institucija dobiva zasebna sredstva iz budžeta i niko neće da ih se odrekne, govori Korajlić, napominjući da je EU davala preporuke za određene agencije, kao što je ona za prevenciju korupcije.
– No, kod nas, i kada se formiraju takve agencije, ne da im se kapacitet kakav treba, primjećuje Korajlić, dodajući da EU insistira na tome da uvijek možete jednom tijelu dati više ovlasti.
U adresaru institucija Agencije za državnu službu BiH ima 219 institucija na svim nivoima, što ne znači da je to sve. Prije tri godine CCI navodi brojku od 2.400 javnih institucija i javnih preduzeća koje bi, po zakonu, trebalo da budu kontrolisane. No, tek 24 posto od tog birokratskog organizma je tada bilo pod paskom revizora.
– Među 573 objavljena revizorska izvještaja koji se odnose na državu i na entitete, 271 je imao pozitivno mišljenje, utvrdili su u CCI-ju, prema čijem istraživanju je u javnom sektoru RS-a, u 6 gradova i u 58 opština djelovalo oko 750 javnih entitetskih i lokalnih organizacionih jedinica, korisnika budžeta i oko 200 javnih preduzeća. U FBiH, uzimajući u obzir 10 kantona, 79 opština, djelovalo je oko 140 javnih organizacionih jedinica i preduzeća. Na nivou države tada su djelovala 74 budžetska korisnika (sada ih je do 80, kaže Faladžić), kojima su revizori pokucali na vrata. Zaposleni ovih institucija često ni sami ne znaju šta im je konkretan posao, ali to ne znači da su im plate male, da ne idu na stručna usavršavanja, na poslovne ručkove, doručke. I večere.
Agenciji za unapređenje stranih investicija BiH (FIPA) u 2016. godini je bio budžet 1 .458.000 KM, a za plate zaposlenih je otišlo 883.000 KM. O tome kako stojimo sa stranim investicijama znaju i vrapci na grani.
Ili, recimo, Uprava za zaštitu zdravija bilja, u kojoj su revizori BiH utvrdili da od 1.209.000 KM budžeta, na bruto plaće i naknade ide 755.000, na naknade troškova zaposlenih 135.000, na putne troškove 41.000, na telefone, prijevoz, materijale 44.000 maraka. U 2017. godini nije tamo bilo aktivnosti vezanih za internu reviziju, a revizori su našli, takođe, da ukupni izdaci za ugovore o djelu iznose 44.800 KM. Angažovali su 15 osoba, pa i osobe čiji rad je predviđen sistematizacijom radnih mjesta, za šta je otišlo 22.000 KM.
Veselinka Ećimović, portparolka, kaže da Uprava ima 26 zaposlenih, s prosječnom plaćom 1.365, 24KM, a što se preporuke revizora za vanjnske saradnike tiče, realizovali su to “koliko je moguće”.
Prigovoreno im je i to što su namjesto jednog radnog mjesta zaposlili dvije osobe? Tvrdi, i tu su ispoštovali propise.
Uprava nije utrošila 88.000 KM za laboratorijske usluge. Uslov za to je bio višegodišnji plan posebnog nadzora štetnih organizama u BiH 2016- 2020. godina, ali ovaj nije usvojen.
Ećimović kaže da između Uprave i entitetskih organa postoji “pozitivan sukob nadležnosti po pitanjima iz fitosanitarne oblasti”, a, ističe, sve izvještaje ove nacionalne organizacije za zaštitu bilja Evropska komisija je ocijenila pozitivno. Pruža im i podršku pri uspostavi funkcionalnog fitosanitarnog sistema u skladu s međunarodnim standardima.
Evo nam i Centralne harmonizacijske jedinice. Za 2016. godinu je imala budžet 672.000 KM, a za bruto plate i naknade se izdvojilo 387.000 KM. CHЈ je ovlašten “za razvoj, rukovođenje i koordinaciju interne revizije i razvoj finansijskog upravljanja i kontrole u institucijama BiH”. Još svašta nešto rade.
Mahanje knjižicama
Mia Buljubašić, portparolka Ureda revizora FBiH, a koji je za 2018. godinu izvršio finansijsku reviziju 19 korisnika budžeta, tvrdi daje “problem u tome što se njihove preporuke slabo izvršavaju”. Recimo, implementacija 330 preporuka federalnih revizora u 2017. godini Parlamentu, Vladi i ministarstvima urađena je 52 posto. Dakle, revizija drumom, a mi ćemo šumom.
Drastičan je slučaj s institucijom – Operatorom za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju. Revizori su na kraju morali prekinuti posao, jer nisu dobili osnovnu dokumentaciju.
CCI je utvrdio da je najkrupnija anomalija vezana za revizije javnih institucija u BiH ta da ni eksterna revizija ni institucije zadužene za nju nisu zasnovane na normama državnog niti entitetskih ustava, čime su stavljene u poziciju da je na njih moguće vršiti političke pritiske i uticaje. U Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori institut državne revizije je integrisan u najviši pravni akt.
Banjalučanin Željko Ninković iz CCI-ja tvrdi da u situaciji u kojoj se, nakon nelegalne privatizacije, našla BiH, administracija nije vidjela drugi izlaz nego da otvara institucije koje su dovele do nerealnog javnog sektora, a sve na teret realnog, koji to više ne može podnijeti.
– I, ko će ostati u zemlji gdje je najveća vrijednost mahanje partijskim knjižicama? Nebitne su kompetencije i potrebe društva, bitno je uhljebiti se u neko tijelo, kaže Ninković.
izvor: Oslobođenje, Edina Kamenica