Cijenjeni čitaoci,
Integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju ove godine navršava punoljetstvo. Uspostava Konsultativne radne grupe 1998. godine smatra se početkom institucionalizacije odnosa BiH i EU, a samo godinu kasnije pokrenut je i Proces stabilizacije i pridruživanja koji je Bosni i Hercegovini dao jasnu perspektivu članstva u EU. U prethodnih 18 godina bili smo svjedoci brojnih i bitnih događaja u procesu, ubrzanja i stagnacije njegovog toka, kao i tri proširenja EU. No posljednja godina i po u procesu je posebno intenzivna i ohrabrujuća za BiH. U tom periodu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je stupio na snagu, a na svim nivoima vlasti je usvojena Reformska agenda i počelo provođenje sistemskih reformi od kojih se očekuje da u konačnici poboljšaju svakodnevicu građana BiH. Lista bh. proizvoda čiji je izvoz u EU omogućen sada je proširena krompirom, medom i termički obrađenim mlijekom, a kruna svih događaja bilo je podnošenje zahtjeva za članstvo BiH u EU u februaru ove godine.
Napori, međutim, tu ne prestaju. Bosni i Hercegovini predstoje još kompleksiniji i izazovniji zadaci u procesu integrisanja. Među prvima je odgovaranje na upitnik Evropske komisije koji će Bosni i Hercegovini biti proslijeđen nakon što je Vijeće EU razmotrilo zahtjev za članstvo. Institucije na svim nivoima, u skladu sa ustavnim nadležnostima pripremaće odgovore na pitanja o konkurenciji, transportu, unutrašnjim poslovima, pravosuđu, okolišu, poljoprivredi i brojnim drugim oblastima. Uz odgovore će BiH trebati dostaviti hiljade stranica propisa, strategija i izvještaja kojima potkrepljuje odgovore, a sve prethodno prevesti na engleski jezik. Na temelju odgovora o stanju u ovim oblastima, Evropska komisija izradiće mišljenje o spremnosti BiH da ispuni kriterije za članstvo.
Jedan od tih kriterija je i madridski, ustanovljen na samitu šefova država i vlada članica EU u Madridu 1995. Ovaj kriterij nalaže da država koja teži članstvu u EU treba da ima administraciju sposobnu za postupnu i skladnu integraciju u EU. To podrazumijeva jačanje administrativne sposobnosti i stvaranje efikasnog sistema uprave za provođenje pravne stečevine EU i ostalih obaveza koje iz članstva proističu. Stoga nema nikakve sumnje u važnost uprave za proces integrisanja u EU. Uprava koja treba dati odgovore na hiljade pitanja Evropske komisije iz upitnika, treba da pripremi i planski dokument u procesu integrisanja, uskladi domaće zakonodavstvo sa propisima EU, isplanira predpristupnu pomoć Evropske unije, pripremi sistemske propise ali i vodi pregovore o članstvu u EU kada za to dođe vrijeme.
Najveći teret integracije u EU, nesumnjivo je na upravi, ali članstvo u EU nikako nije zadatak i posao samo administracije, odnosno institucija. Svi segmenti društva i svaki pojedinac u tome ima ulogu, jer integracija u EU nije ničije isključivo vlasništvo. Spremnost da na radnom mjestu, u javnosti, u školi ili susjedstvu prihvatimo i primjenjujemo načela, vrijednosti i standarde Evropske unije je suština ovog procesa. Jer, integracija u EU nikada nije cilj za sebe. Postati dijelom EU znači postati uređenije i poželjnije društvo. Kriteriji i uslovi za članstvo su samo način da takav cilj bude ostvaren, a uprava bitna, ali ne i jedina karika u tom lancu. Na koncu, tzv. evropski poslovi su zapravo naši svakodnevni, samo obavljeni na odgovorniji, efikasniji i građanima orjentisan način.
Uz želju da što skorije počnemo brojati godišnjice članstva u EU, želim vam i ugodno čitanje ovog broja newslettera.
Edin Dilberović
direktor Direkcije za evropske integracije Vijeća ministara BiH