Nezavisne novine: Ideja slobodnog putovanja bez potrebe zaustavljanja i kontrola na graničnim prelazima, stara je koliko i moderna ljudska civilizacija. Tokom cijele istorije, nailazimo na dokumente koje su "državljani" kraljevstava Starog istoka, srednjeg vijeka i novijeg doba, morali pokazivati "graničnim policajcima" susjednih kraljevstava u kojima ih kralj podanika moli da putniku osiguraju slobodan prolaz i boravak na njihovoj teritoriji. Na tim dokumentima bili su podaci "nosioca putne isprave", poput imena, sela iz kojeg dolazi, čime se bavi i slično.
Prvi takav primjer zabilježen u pisanoj istoriji nalazimo u Bibliji. Negdje 450. godine prije nove ere, podanik perzijskog kralja Artakserksa na "graničnom prelazu" u Judeju pokazuje dokument, vjerovatno na papirusu ili običnoj glinenoj pločici, u kom perzijski kralj moli za slobodan prolaz njegovom "državljanu" i boravak na teritoriji Judeje.
Naravno, s obzirom da u to vrijeme nije bilo kompjutera, Interneta, mašina za skeniranje i pasoša s čipovima i biometrijskim podacima, takav sistem "pasoške kontrole" nije bio puno efikasan i kroz "porozne" granice prolazili su i oni sa ne baš poštenim namjerama.
Tokom srednjeg vijeka pojavljuju se prvi obilici onoga što bismo mogli nazvati začeci modernih pasoša. Veliki napredak u tom domenu postiglo je Osmansko carstvo, u kojem nije bilo moguće dobiti putnu ispravu bez potvrde o plaćanju poreza.
Stvari se naglo i dramatično mijenjaju u Evropi u zoru rane industrijske revolucije. Naglim razvojem željeznica, kapitalizma, biznisa i želje za putovanjem, pasoške kontrole postale su prepreka duhu Evropljana koji nisu puno voljeli namrgođene i sumnjičave granične službenike koji ih kontrolišu. Zbog toga su pasoši praktično ukinuti, pa su Evropljani mogli prelaziti granice bez ikakvih kontrola. "Vizni režim" je tadašnja Evropa zadržala samo sa Osmanskim carstvom i Rusijom, koje Evropljanima nisu omogućavale slobodno putovanje na njihove teritorije. Zanimljivo je napomenuti da su građani tadašnjih zemlja "zapadnog Balkana" koji nisu bili u sastavu Turske, mogli slobodno da putuju u "Evropsku uniju", jer im nisu bile potrebne ni "vize" ni "pasoši".
Prvi pravi rigidni pasoški sistem, uvelike sličan današnjem, zabilježen je u Evropi tokom Prvog svjetskog rata. Zaraćene zemlje su tada brinuli špijuni koji su iz susjednih zemalja dolazili i špijunirali, pa su pojedine zemlje uvele pasoše i baze podataka sa imenima onih za koje su sumnjali da u njihove zemlje ne ulaze s poštenim namjerama.
Pasoški sistem prvi put je "stavljen na papir", kroz međunarodni dokument, i regulisan 1920. u tadašnjem "UN" – Ligi naroda. Takav sistem je uglavnom ostao na snazi do sporazuma koji danas zovemo Šengen I.
Šengen I je sporazum kojim su 1985. godine zemlje Beneluksa, Njemačka i Francuska dogovorile da postepeno međusobno ukinu granične kontrole na graničnim prelazima.
Šengen nije uspostavljen s namjerom da zemljama van ovog bloka dozvoli slobodan ulaz i prolaz kroz te zemlje, nego da omogući bolju i lakšu komunikaciju državljana gore navedenih zemalja. Slobodni ulaz strancima došao je kao neminovna posljedica toga. Šengenom I je predviđeno da se vozila više ne zaustavljaju na graničnim prelazima, nego da kroz njih prođu malom brzinom, a granični policajci su obavljali samo vizuelni pregled prolazećeg vozila i zaustavljali ona koja im se učine sumnjiva.
Šengen I je 1990. godine dopunjen Šengenom II, koji je postao dio pravnog sistema evropske zajednice. Time su stvoreni uslovi i da dio tog sistema postanu i druge zainteresovane evropske zemlje. Važno je napomenuti da zemlje članice šengenskog sporazuma ne moraju ujedno biti i članice EU. Na primjer, Švajcarska je članica šengenskog sporazuma, a nije zemlja EU. Tokom implementacije sporazuma, u potpunosti su ukinuti granični prelazi i kontrole među zemljama članicama, a državne granice skoro da su postale kao opštinske. Nije rijedak slučaj da u gradovima kroz koje prolaze granice susjednih zemlja granice bukvalno presijecaju kafiće, ulice i stanove, koje se prelaze bez ikakvih kontrola.
S obzirom da šengenska zona obuhvata veliki broj zemalja kroz koje se prolazi slobodno bez zadržavanja, postalo je poželjno za ostale zemlje Evrope da, kao prvi korak imaju bezvizni režim, odnosno slobodu putovanja u te zemlje, i kao drugi korak da i same postanu dio šengenske zone.
BiH je trenutno u finalnoj fazi liberalizacije viznog režima sa zemljama Šengena. Prvi korak na tom putu je bilo uvođenje viznih olakšica, čime je omogućeno lakše dobijanje viza za šengenski prostor.
Tanja Fajon, izvjestilac Evropskog parlamenta za liberalizaciju viznog režima sa zemljama zapadnog Balkana, kaže da je prvi korak u proceduri dobijanja bezviznog režima sa zemljama šengenske zone prijedlog za liberalizaciju koji Evropska komisija šalje u Evropski parlament.
Evropski parlament materijale šalje u Odbor za građanska prava, pravdu i unutrašnje poslove koji analizira materijale, napredak zemlje u ispunjavanju kriterijuma, i svoje mišljenje dostavlja parlamentu. Parlament će se o prijedlogu izjasniti na zasjedanju prekosutra, a Komisija će ga na svom stolu imati 30. novembra. Fajonova napominje da mišljenje parlamenta nije obavezujuće za Evropsku komisiju i Savjet EU.
Zemlje članice šengenskog prostora
1985: Belgija, Francuska, Njemačka, Luksemburg, Holandija
1990: Italija
1992: Portugal, Grčka, Španija
1995: Austrija
1996: Švedska, Norveška, Island, Finska, Danska
1999: Velika Britanija (implementiran samo dio)
2002: Irska (još nije stupio na snagu)
2004: Kipar (nije implementiran), Švajcarska (stupio na snagu 2008), Slovenija, Slovačka, Poljska, Malta, Litvanija, Letonija, Mađarska, Estonija, Češka
"To će se promijeniti primjenom Lisabonskog ugovora i Odbor će zajednički sa Komisijom odlučivati o tim pitanjima. Tako da, ako prijedlog bude odbijen od strane EP, prijedlog se vraća Komisiji", navodi ona. Fajonova pojašnjava da ova procedura neće biti primjenljiva na BiH, jer će se sve završiti do 30. novembra, a Lisabonski ugovor stupa na snagu 1. decembra.
"Paralelno sa ovim procedurama zemlje koje žele bezvizni režim moraju da ispune sve postavljene kriterijume", navela je ona. Konkretno, to za BiH znači da će, kako je rekla Fajonova, eksperti Komisije krajem godine doći u BiH da provjere napredak vezano za biometrijske pasoše, koji je najvažniji uslov za bezvizni režim. Finalna procjena Komisije dolazi u proljeće 2009. godine, a BiH bi bezvizni režim mogla dobiti najkasnije do ljeta.
BiH je 2007. godine započela sa sistemskim rješavanjem problematike vezane za razvoj oblasti ličnih dokumenata, uključujući i biometrijske pasoše. Najveće kašnjenje, zbog kojeg je BiH vjerovatno ostala uskraćena ukidanja viza od 1. januara 2010. godine, je bilo usvajanje izmjena zakonskih akata i osnivanje Agencije za identifikacione dokumente (IDDEEA), koje se desilo tek polovinom 2008. godine. Kasnija kašnjenja nastala su oko problema usvajanja Pravilnika o radu.
Siniša Macan, direktor Agencije, kaže da je na tom putu od 2007. godine do danas urađen veliki posao, jer je izmijenjena četiri zakona i doneseno više od 35 podzakonskih akata koji su u skladu sa evropskim preporukama. On kaže da je u proteklom periodu cijela procedura završena, a počelo je i izdavanje biometrijskih pasoša.
"U pripremnoj fazi uvezali smo 142 opštine, deset kantonalnih MUP-ova, MUP FBiH, MUP RS sa 135 lokacija za izdavanje dokumenata, Javni registar Brčko distrikta, Ministarstvo pravde FBiH, Ministarstvo uprave i lokalne samouprave RS, Ministarstvo inostranih poslova BiH sa 45 lokacija u DKP mreži i IDDEEA, što ukupno predstavlja više od 160 institucija i 322 lokacije na kojima se izdaju dokumenti", rekao je Macan.
I Fajonova misli da su biometrijski pasoši bili najvažniji uslov, i da, ukoliko se eksperti EU uvjere da biometrijski sistem funkcioniše, nema nikakvog razloga da BiH ne dobije liberalizaciju viznog režima.
Šta znači liberalizacija viznog režima?
Liberalizacija viznog režima znači da građaninu zemlje kojoj je liberalizacija odobrena, a koji ima biometrijski pasoš, više neće biti potrebna viza za putovanje u 25 zemalja EU i tri zemlje koje nisu dio EU. Nosilac biometrijskog pasoša će moći slobodno putovati u šengensku zonu u trajanju do 90 dana, svakih šest mjeseci, bez obzira da li se radi o poslovnim, turističkim ili studentskim razlozima.
U koje evropske zemlje mogu a u koje ne mogu putovati bez viza?
Može se putovati u sve zemlje EU osim Velike Britanije i Irske, te u Island, Norvešku i Švajcarsku. Za ulazak u Veliku Britaniju i Irsku je potrebno vaditi vize kao i do sada.
Hoće li biti zaustavljanja na granicama unutar šengenske zone ili dodatnih troškova?
Ne. Neće biti finansijskih izdataka ili administrativnih procedura da bi nosilac biometrijskog pasoša mogao slobodno putovati u šengensku zonu. Međutim, na granici je moguće da od nosioca pasoša bude zatraženo da dokaže da ima finansijska sredstva potrebna za boravak u zoni.
Mogu li živjeti i raditi u EU ili šengenskim zemljama po novim pravilima?
Ne. Nova pravila odnose se samo na putovanje. Ona ne daju pravo nosiocu biometrijskog pasoša da živi u zemlji šengenske zone ili da traži zaposlenje. Nakon 90-dnevnog boravka u šengenskoj zoni, nosilac pasoša mora tri mjeseca ostati izvan šengenske zone da bi u nju mogao ponovo ući.
"Mapa puta" ka liberalizaciji viznog režima za BiH
-
Usvojiti zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH
-
Uspostaviti model za razmjenu informacija policijskih agencija
-
Uspostaviti zakon o tijelu za antikorupciju
-
Imenovati odbore u skladu sa reformom policije
-
Usvojiti zakon o zabrani diskriminacije
-
Ukinuti entitetske i uspostaviti državne ombudsmane
-
Usvojiti revidiranu strategiju za borbu protiv organizovanog kriminala
-
Usvojiti nacionalnu strategiju za borbu protiv pranja novca
-
Izraditi strategiju za borbu protiv terorističkih organizacija
-
Usvojiti akcioni plan za suzbijanje narkomanije
-
Izvršiti imenovanja u policijskim agencijama
-
Uvesti biometrijske pasoše
-
Obučiti službenike koji se bave sigurnosnim dokumentima
-
Uvesti sistem informisanja o izgubljenim putnim ispravama
-
Verifikovati sve matične knjige i uvesti podatke u centralni registar
-
Implementirati strategiju za integrisano upravljanje granicama
-
Zatvoriti nekontrolisane granične prelaze
-
Utvrditi politiku azila
-
Implementirati informacioni sistem o migracijama
-
Provesti GRECO preporuke
-
Opremiti granične prelaze i ojačati ljudske resurse
-
Razmjenjivati informacije o zapljenama na granicama
-
Bolje iskoordinisati pravosudna tijela i policijske agencije
-
Povećati efikasnost pravosuđa u slučajevima organizovanog kriminala
-
Bolje obučiti i opremiti policijske službenike
Dobijanje britanske vize
Jedna od zemalja Evrope, s kojom će vizni režim ostati na snazi i nakon što BiH budu ukinute vize je Velika Britanija.
U britanskoj ambasadi pojašnjavaju da Britanija ima specifičnu imigracionu politku, zbog koje su se opredijelili da ne uđu u šengensku zonu zajedno sa ostalim članicama.
Odluke o viznom režimu s pojedinim zemljama donosi Britanska granična služba. Testovi koje oni provode su podloga na osnovu koje se donosi odluka da li da se nekoj zemlji ukinu vize ili ne.
Da bi građanin BiH dobio britansku vizu, potrebno je da popuni aplikaciju koja se nalazi na sajtu ambasade, a nakon toga i da putem Interneta zakaže termin za predaju zahtjeva. Prilikom dolaska, aplikant donosi sve tražene dokumente u zavisnosti od toga za koju vizu aplicira, a službenici ambasade uzimaju biometrijske podatke.
Nakon dobijanja vize, moguće je da budete vraćeni sa britanske granice, ali vam u tom slučaju službenik mora dati obrazloženje zbog čega vam se odbija ulaz u tu zemlju, koje naknadno dobijate i u pisanoj formi.