Dnevni list: Direktor Federalne porezne uprave Midhat Arifović u intervjuu za Dnevni list govori o glavnim razlozima i prednostima primjene novog Zakona o porezu na dohodak te ističe kako se radi o socijalnom porezu koji će uvesti reda u nesređeni porezni sustav u Federaciji i u konačnici omogućiti da bogatiji plaćaju više. Osvrnuo se i na problematiku neuplaćivanja doprinosa, kao i borbu protiv nelegalnog provođenja igara na sreću u kojoj je Porezna uprava potpuno osamljena.

Možete li predstaviti razloge uvođenja Zakona o porezu na dohodak i kakve on prednosti donosi? Je li opravdano mišljenje kako se radi o novim nametima?

– Cilj je bio donijeti zakon koji će u Federaciji biti jednak za sve. Imali smo federalni Zakon o porezu na plaću koji je propisivao stopu od 5 posto, bez obzira na visinu plaće i broj djece ili uzdržavanih članova. Radnik je plaćao porez bez obzira je li mu plaća bila 400 ili 5 tisuća maraka, što nije bilo u redu. Ovim se zakonom na jedinstven način oporezuju prihodi, te se ukidaju županijski porezi, jer smo imali situaciju da primjerice građanin iz SBŽ-a ili ZHŽ-a nije plaćao porez, iako je mogao ostvariti prihod od 100 tisuća maraka, dok je građanin druge županije to morao učiniti. To je bilo nakaradno, jer su i stope i osnovice bile različite. Dakle građani su bili u nejednakom položaju, a treba kazati da se ovim zakonom ukida i dosadašnji porez na dobit za gospodarstvenike koji je većinom iznosio oko 30 posto. Iako je naš cilj bio donošenje jedinstvenog zakona na razini BiH, očito je da međunarodna zajednica zbog političkih razloga u ovom trenutku ne može osigurati. Cilj je ovog oporezivanja da plaćaju bogati i oni koji imaju visoka primanja. Mnogo se govori o socijalnoj karti i pitanju bogatih i siromašnih, no moje je razmišljanje kako je vrijeme da se državna razina pozabavi uvođenjem različitih stopa PDV-a. Naime, građani prilikom kupovine proizvoda plaćaju porez, bez obzira na većinu plaće. Je li to pošteno? Građani praktično trpe zbog mogućnosti nekih zlouporaba povlaštenih stopa, ali je mislim da je došlo vrijeme za uvođenje nižih i oslobađajućih stopa za osnovne životne namirnice. Kada je u pitanju novi Zakon o porezu na dohodak vodilo se računa o socijalnim kategorijama. Ne kažem da je to sto posto ispravno i pravedno i treba raditi na tome, možda i mijenjati dijelove, ali mislim da na državnoj razini nije pošteno da oni s malim primanjima kupuju proizvode s već uračunatim porezima. Vrijeme je da se obrazloži zbog čega se ne uvodi diferencirana stopa PDV-a.

Očekujete li probleme oko primjene novog zakona, što je ranije zabilježeno u RS-u, te razmišlja li se o odgodi?

 

– Nema odgode! Mi smo uspjeli odgoditi primjenu zakona već jednom kako bi se bolje pripremili, jer se radi o vrlo kompleksnom zakonu koji sadrži veliki broj podataka. Ovdje treba kazati da se zbog privatnih podataka radi o vrlo osjetljivom području te veliku pažnju treba posvetiti čuvanju podataka.

Primjetan je kaos u tumačenju stavki novog zakona. Zbog čega je to tako?

– Upravo radimo na edukaciji i želimo ponuditi odgovore na pitanja oko kojih još ima dilema. Nažalost s kampanjom se krenulo kasno i ona nije bila u dovoljnoj mjeri učinkovita, ali je i sam pravilnik stigao dosta kasno. Na ovaj način želimo upoznati građane na njihovu obvezu, koja uključuje popunjavanje zahtjeva za izdavanje porezne kartice s točnim podacima o izdržavanim članovima obitelji na koja ima pravo na umanjenje porezne osnovice. Također treba prikupiti dokumentaciju kao dokaz za umanjivanje osnovice te sva njegova obveza time prestaje. Ostalo je na poslodavcu. Prema procjeni Ministarstva financija više od 60 posto zaposlenih, nakon korištenih olakšica i odbitaka uopće neće imati obvezu plaćanja poreza. Treba kazati kako obveznik ne može koristiti karticu za dva radna mjesta, ali bih i naglasio da i u siječnju obveznici mogu dostaviti svoju dokumentaciju. Žao mi je gužvi, ali mislim da je većina već ovaj posao završila. Također smo primijetili i da veliki broj menadžmenta kompanija traži dokumentaciju koja nije potrebna, što je izazvalo zbunjenost kod radnika. Kada je u pitanju starost dokumenata naravno da rodni listovi mogu biti stariji od šest mjeseci, ali kada su u pitanju drugi dokumenti kao što je potvrda o školovanju, pa logično je da ne možete donijeti potvrdu staru pet godina. Isto vrijedi i za kućnu listu.

Očekuju li se zloporabe zbog netočnih podataka?

Zaposlenik i poslodavac znaju da moraju dostaviti točne podatke, jer postoje sankcije za one koji tako ne postupaju. Vjerojatno će se desiti da će zaposlenici, kako bi umanjili poreznu osnovicu, prikazati kao člana uže obitelji i roditelje ili djecu s kojima ne žive, ili pak unose neke druge krive podatke. Primjerice moguće je da prikažu kako članovi domaćinstva imaju primanja manja od 300 maraka mjesečno, kako bi ostvarili olakšice. Svi zaposlenici koji unose takve podatke pored novčanih kazni i prekršajnih sankcija, snose i kaznenu odgovornost prema Zakonu o kaznenom postupku.