Bosna i Hercegovina kao članica Vijeća Evrope potpisala je još 01.09.2010. godine Konvenciju o pristupu službenim dokumentima, a ratifikovala ju je tokom 2012. godine. Međutim, kako se to u ovom dokumentu decidno i navodi tek nakon što deset zemalja ratifikuje Konvenciju ona će i stupiti na snagu – odnosno počet će se primjenjivati. U BiH, Ukrajini, Švedskoj, Moldaviji, Estoniji , Finskoj, Mađarskoj, Latviji, Crnoj Gori i Norveškoj primjenjuje se od 01.12.2020. godine. Posljednja zemlja koja je ratifikovala Konvenciju je Island (10.02.2021.), a u još osam zemalja uključujući nedavno i Španiju čeka se na ratifikovanje Konvencije.
O Konvenciji
Konvencijom Vijeća Evrope o pristupu službenim dokumentima određeni su osnovni standardi u pristupu informacijama pod kontrolom javnih vlasti. Konvencija propisuje da svako ima pravo na pristup dokumentima koji su u posjedu javnih tijela vlasti, a ograničenja moraju biti precizno zakonom utvrđena kada su u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti, odbrane i međunarodnih odnosa, javne sigurnost, sprečavanja istraga i kažnjavanja, disciplinskih istraga, inspekcija, kontrola i nadzora javnih tijela vlasti, privatnosti i drugih legitimnih pravnih interesa, komercijalnih i drugih ekonomskih interesa, privredne, monetarne i devizne politike države, jednakosti stranaka pred sudom i učinkovite organizacije pravosuđa, okoliša, te u slučajevima razmatranja slučajeva unutar ili između javnih tijela vlasti koji se tiču ispitivanja slučaja. Javna tijela mogu odobriti pristup i takvim informacijama ukoliko je njihovo objavljivanje u interesu javnosti. U slučaju odbijanja zahtjeva za pristup informacijama javno tijelo je dužno dati obrazloženje. Podnosioci zahtjeva imaju pravo na brz i jeftin postupak žalbe pred sudom ili drugim nezavisnim tijelom.
Međunarodni standardi u pristupu informacijama
“Svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. To pravo uključuje slobodu zadržavanja mišljenja bez uplitanja i slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja putem bilo kojeg medija i bez obzira na granice” – Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima.
“Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo uključuje slobodu mišljenja i slobodu primanja i prenošenja informacija i ideja, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprječava države da zahtijevaju dozvole za rad od radio, televizijskih i filmskih kompanija – Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama”
Zašto je važna za BiH?
Bosna i Hercegovina je prva država u regionu koja je zakonski uredila pitanje pristupa informacijama, a zakonska rješenja tada su ocijenjena progresivnim. U narednim godinama pokazale su se njihove manjkavosti, kao i potreba prilagođavanja međunarodnim standardima i razvoju novih tehnologija. Međunarodni stručnjaci ukazuju godinama unazad da Zakon o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini ima niz nedostataka poput nepostojanja obaveze proaktivne objave informacija, manjkavosti žalbenog postupka, nedefinisanog načina za provođenje testa javnog interesa, neusklađenosti sa drugim zakonima kojima se ograničava pravo na pristup informacijama i slično. Istitucije nisu u dovoljnoj mjeri ojačale svoje kapacitete pa je praksa pristupa informacijama neujednačena. Sve navedeno otežava pristup informacijama, a podnosioci zahtjeva se suočavaju sa neosnovanim odbijanjem pristupa informacijama, šutnjom administracije, kršenjem rokova za odlučivanje po zahtjevima, a što u konačnici dovodi do toga da informacije od javnog interesa ostanu skrivene. Izmjene Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH su neophodne radi usklađivanja sa međunarodnim standardima, otklanjanja uočenih nedostataka, ali i prilagođavanja novim tehnologijama i načinima komunikacije. Stupanjem na snagu Bosna i Hercegovina je u obavezi da uskladi svoje zakonodavstvo sa Konvencijom za pristup službenim dokumentima (tzv Konvencija iz Tromsøa). BiH je inkorporirala Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda u svoj ustavnopravni poredak čime je preuzela obavezu da štiti prava iz Konvencije i njenih Protokola. Konvencija propisuje da države mogu ograničiti prava i slobode kada je to u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, radi sprječavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprječavanja otkrivanja informacija dobijenih u povjerenju ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva, a praksa Evropskog suda za ljudska prava pokazuje da se ta ograničenje moraju tumačiti restriktivno.
Alat u borbi protiv korupcije
Sloboda pristupa informacijama povećava stepen participativne demokratije, transparentnosti i odgovornosti javnog sektora kao i dobre uprave. Slobodan pristup informacijama jedan je od ključnih alata u borbi protiv korupcije.