Oslobođenje – Prošlo je vise od šest godina od kada je usvojen Zakon o elektronskom potpisu BiH na Predstavničkom domu 18. septembra, a u Domu naroda Parlamentame skupštine BiH 20. septembra 2006. Njegova primjena još nije počela. Iako je Vijeće ministara BiH u roku od šestmjesecinakon stupanja na snagu trebalo donijeti pravilnik o njegovoj primjeni, objavljen u Službenom glasniku BiH 14. novembra 2006, ni to do sada nije urađeno. Raniji ministar, a sadašnji zamjenik ministra prometa i komunikacija BiH Rudo Vidović priznaje da procedura donošenja pravilnika o primjeni Zakona o elektronskom potpisu BiH suviše dugo traje.

Usaglašavanje stavova institucija BiH je bio dugotrajan proces. Prošle godine su intenzivirane aktivnosti po torn pitanju, alijoš nismo okončali posao. Pristigao je određeni broj primjedbi, ali su one, po meni, vise tehničkog nego suštinskog karaktera i to se da brzo riješiti kako bismo došli do pravilnika. Radna skupina u okviru sektora Ministarstva prometa i komunikacija BiH trebala bi čim prije da izanalizira prispjele prijedloge, primjedbe i sugestije i prihvati in ili odbaci. Zakon o elektronskom potpisu BiH je dobar, ali se njime nisu mogli urediti svi detalji, niti je takvo što moguće učiniti, te su nam stoga potrebni podzakonski akti, kao što je u ovom slučaju pravilnik o njegovoj primjeni. Nakon što se okonča postupak u Ministarstvu, on treba biti upućen na usvajanje u Vijeće ministara BiH. Mislim da nema razloga da se vise bilo šta čeka, smatra Vidović.

Pasoš nije dovoljan

Kako su bh. građani koji žive u inozemstvu u diskriminatorskom položaju u odnosu na one koji žive u BiH, najbolje svjedoči podatak da vlasti BiH kroz Izborni zakon naše zemlje njima nikada nisu priznale pasoš BiH kao dovoljan dokument da budu automatski upisani u centralni birački spisak. To se ne čini, iako pasoš, posebno biometrijski, sadrži važnije i sadržajnije podatke o osobi, njegovom imaocu, od lične karte. S druge strane, sve osobe koje imaju ličnu kartu automatski su upisane u centralni birački spisak.

No, Oslobođenje doznaje da su pravi razlozi sa odugovlačenjem usvajanjap ravilnika, odnosnoprimjene Zakona o elektronskom potpisu BiH u funkciji onemogućavanja pojednostavljivanja procedure prijave birača, bh. građana iz inozemstva za učešće na izborima. Poglavljem 3. Izbornog zakona BiH propisano je da birač, bh. gradanin koji živi u inozemstvu, da bi bio upisan u centralni birački spisak, osim dokaza (rodni list i državljanstvo), Centralnoj izbornoj komisiji BiH mora priložiti i uvjerenje o prijavi boravka u BiH.

Da je na snazi pravilnik, odnosno Zakon o elektronskom potpisu BiH, bh. građani koji žive u inozemstvu mogli bi obrazac PRP, koji se nalazi na web stranici CKa BiH, prilikom prijavljivanja na izborima (radi se svaki put i za lokalne i opće) elektronski potpisati i dostaviti putem e-maila (interneta). To bi značajno ubrzalo i olakšalo cijeli postupak jer bi se izbjegao proces slanja dokumenata putem pošte, što iziskuje duže vrijeme, posebno ako se radi o udaljenim zemljama u kojim žive naši građani poput SAD-a, Kanade, Australije…, a gdje ih je evidentiran značajan broj. Takavpostupak često dovodi do kašnjenja procesa prijavljivanja, zbog čega, još ako je nužno otkloniti neke nedostatke, dovodi do situacija da se biraču iz inozemstva onemogud upis u centralni birački spisak zbog zakasnjele ili nepotpune prijave. Umjesto olakšanja, uskoro bi mogle uslijediti nove birokratske prepreke za bh. gradane koji žive u inozemstvu. U Agenciji za zaštitu ličnih podataka BiH, naime, razmatraju se nove, pooštrene mjere koje se odnose na skidanje ličnih podataka.

Sukladno tomu, CIKBiH bi mogao dobrti novi, dodatni zadatak, kako saznaje Oslobodenje, da provjerava autentičnost svakog potpisa bh. gradanina koji se prijavi za glasanje iz inozemstva. Takve aktivnosti planiraju se zbog sumnji i pokušaja manipulacija potpisima na posljednjim lokalnim izborima evidentiranih upravo kod pokušaja dvostrukih prijava za glasanje (putem pošte iz inozemstva i na redovnim biralištima). Proces utvrđivanja autentičnosri potpisa birača iz inozemstva u takvim slučajevima, kada bi se to radilo za sve njih, zahtijevao bi puno vremena i dodatne napore CIK-a.