INTERVJU: Boško Tomić, ministar rada i boračko – invalidske zaštite u Vladi RS
Novi reporter: Uprkos statističkim podacima koji ukazuju na to da stopa nezaposlenosti u RS iz godine u godinu beleži blagi pad, ni protekli Praznik rada nije bio povod za slavlje za najmanje 138 hiljada zvanično nezaposlenih lica. U situaciji kada je veliki broj radno sposobnog stanovništva ostao bez zaposlenja usled privatizacije, stečaja ili likvidacije preduzeća, a drugi ga ne mogu naći jer je na tržištu rada veća ponuda od potražnje, te dok se, istovremeno, oni koji su zaposleni suočavaju sa kršenjem svojih prava, neretko su oči radno sposobnog stanovništava RS uprte u Vladu RS, odnosno resorno ministarstvo. Šta resorno ministarstvo može učiniti i šta čini za pomenutu kategoriju pitali smo, između ostalog, u intervjuu za „NR“ Boška Tomića, ministra rada i boračko-invalidske zaštite u Vladi RS. "Moram napomenuti da se u prošloj godini zaposlilo 29.982 lica što je za nekih osam hiljada više nego u 2006. godini. I u ovoj godini nastavlja se trend povećanja stope zapošljavanja, a stopa nezaposlenosti u RS sa 36 odsto pala je na 34 odsto. Ako bismo realno posmatrali stopu nezaposlenosti, zbog prisustva rada na crno, ona ne bi bila više od 20 procenata. Međutim, i to je mnogo. Vlada je u prošloj godini, preko Zavoda za zapošljavanje realizovala projekat zapošljavanja pripravnika sa visokom stručnom spremom plaćajući za njih 60 odsto prosječne plate, a 40 odsto je plaćao poslodavac. Na taj način je 540 mladih ljudi zaposleno, oni su odradili svoj pripravnički staž i sebi stvorili uslove da mogu konkurisati na neka od mjesta gdje se traži određeno iskustvo. Prije toga imali smo još jedan projekat: oko 1.000 mladih ljudi je volontiralo, a mi smo im plaćali zdravstveno osiguranje i topli obrok. Donijeli smo i odluku o izdvajaju pet miliona KM Zavodu za zapošljavanje koji je već raspisao javni poziv za koncesije poslodavcima kojima će se dodjeljivati po 2.000 maraka za svako lice koje zaposle, pod uslovom da je to lice iz boračke populacije, odnosno da su to demobilisani borci ili lica iz porodica gdje niko ne radi. Kada se ta podsticajna sredstva potroše izdvojićemo nova ako se poslodavci pokažu zainteresovanim. Ministarstvo je u nekoliko centara organizovalo i sajmove zapošljavanja. Na tim sajmovima bude ponuđeno od 800 do 1.500 radnih mjesta. Nažalost, nemamo odgovarajuću kvalifikacionu radnu snagu koju tržište traži. Primjera radi, nedostaju stolari, varioci, kožarski radnici, tekstilni radnici, kuvari, a na drugoj strani imamo suficitarnost nezaposlenih sa srednjim tehničkim školama, ekonomskom, gimnazijom itd."
Novi Reporter: Sami ste rekli da stopa nezaposlenosti od 34 odsto, zbog znatnog broja onih koji rade na crno, nije realna. Kako je moguće da je rad na crno i dalje u tolikoj meri prisutan iako postoje zakoni koji to regulišu, a inspekcije tvrde da rade svoj posao. Da li je problem u preblagim kaznama za poslodavce zbog kojih im je isplativije da plate kaznu nego da prijave radnika ili je problem u korumpiranim inspektorima?
Tomić: Svuda u svijetu postoji rad na crno, doduše ne u mjeri kao što je to slučaj u zemljama u tranziciji, pa i u RS. Mi smo izmjenama Zakona o radu napravili takve uslove po kojima ako se kod poslodavca nađe ijedan neprijavljen zaposleni radnik, inspektor može da mu zatvori firmu
Tačno je da je poslovni ambijent složen, da je teško doći do zarade, ali dokle će poslodavci do tih zarada dolaziti na uštrb plata zaposlenih. Može li Vlada učiniti nešto da zaštiti radnike, jer ti radnici očekuju zaštitu od Vlade, a ne od poslodavca?
Mi smo platu do 250 maraka oslobodili poreza. Vlada RS je na takav način preko pedeset miliona maraka dala poslodavcima. Poslodavci bi u skladu s tim trebalo da daju dio sredstava nezaposlenim radnicima. Onaj ko stimuliše svoje zaposlene radnike, on će imati bolji profit, imaće i bolju i kvalitetniju proizvodnju.
Oslobađajući plate manje od 250 mraka poreza stimulišu se faktički oni koji daju manje plate. Da li se tim načinom destimulišu firme koje daju svojim radnicima plate od 800 ili 1.000 maraka?
Objektivno te su firme u mnogo povoljnijem položaju i one imaju bolje rezultate u poslovanju u odnosu na ove koje daju niže plate. Uvijek je bio problem u tekstilu i kožarskoj industriji, na primjer i moramo činiti nešto i stvarati bolje uslove da bi takve firme postale konkurentne na tržištu. Svi skupa moramo praviti ambijent u kome plate treba da rastu. Povećane su plate budžetskih korisnika i sada je obaveza upravo tih ustanova, institucija i pojedinaca da stvaraju ambijent da privreda krene bržim koracima. Imamo solidno bankarstvo, stabilnu sigurnosnu situaciju u zemlji, prilično stabilnu političku situaciju. Samo je potrebno malo više steći povjerenja kod stranaca da dođu na ove prostore i ulažu. Vjerujte mi da ćemo mi u narednih pet, šest godina imati problem sa radnicima, u smislu da nećemo imati adekvatnu radnu snagu za određena zanimanja.
Višegodišnji problem na ovim prostorima jeste neplansko školovanje kadrova, što je dodatno povećavalo broj nezaposlenih. Da li se napokon tu nešto promenilo, da li je uspostavljena saradnja između poslodavaca i resornih ministarstava, i da li smo počeli školovati kadrove u skladu sa potrebama tržišta rada ili ih i dalje školujemo za biro?
Ministarstvo prosvjete već je dobilo od Zavoda za zapošljavanje kvalifikacionu strukturu nezaposlenih lica da prema tome u narednom periodu kreira upisnu politiku. Ne ide to lako. Zavod za zapošljavanje već je izdao uputstva za upis namijenjena djeci u osnovnim školama, odnosno gimnazijama gdje je navedeno koja su to zanimanja potrebna, šta se to traži, sa kojim zanimanjem se najlakše dođe do posla. S druge strane, kada je riječ o radu u privredi danas je moguće uz malo obuke, odnosno prekvalifikaciju obučiti se i za radno mjesto u privredi za koje se niste obučavali tokom redovnog obrazovanja.
U vašoj nadležnosti je i primena Programa socijalnog zbrinjavanja radnika koji procesom privatizacije, stečaja ili likvidacije preduzeća ostaju bez posla. Koliko je radnika do sada zbrinuto kroz taj program i da li su sredstva koja vam stoje na raspolaganju dovoljna da se zbrinu svi oni koji ostaju bez posla?
Za ovu godinu u tu svrhu predviđeno je dvadeset šest miliona i s obzirom na do sada prispjele zahtjeve, taj iznos ne bi mogao podmiriti sve potrebe onih radnika koje bi zbog navedenih razloga trebalo da zbrinemo. Do sada je potrošeno preko pedeset miliona. Otkako je krenuo program zbrinjavanja zbrinuto je preko 20.000 radnika. Do septembra ćemo snimiti stanje i vidjeti koliko je još ostalo. Nadam se da ćemo kroz rebalans budžeta u ovoj godini uspjeti da završimo zahtjeve iz 2006. i 2007. u potpunosti. Dobra stvar jeste to što smo izmijenili zakon i omogućili ljudima da se poveže staž, nakon čega imaju pravo godinu dana da budu na birou rada i te im se godine plaća najniži lični dohodak. Takođe, stvorili smo uslove onima kojima nedostaju tri godine do penzionisanja da mogu ići na Zavod za zapošljavanje koji im mjesec za mjesec plaća doprinose, bez plate. Ali najlakše je poslati ljude u penziju, treba zaposliti ljude, a na tome treba svi da se angažujemo. Otvaranjem novih radnih mjesta riješili bismo masu problema, jer lako je govoriti o povećanju invalidnina i penzija, ukoliko imate zaposlene radnike. Mi danas imamo 259 hiljada zaposlenih, uz 203 hiljade penzionera i 70 hiljada što ličnih što porodičnih invalidnina. To je veliki pritisak.
Već dugo govori se o reformi penzionog sistema u RS. Ovo ministarstvo trebalo bi takođe ove godine da izađe sa konačnom strategijom reforme PIO. Šta će činiti okosnicu tog reformisanog penzionog sistema u RS?
Mi treba u narednih mjesec i po dana da izađemo sa pomenutom strategijom. Nijedan od modela u okruženju nije isti. Negdje imate dva, negdje tri stuba, negdje je preskočen drugi itd. Kroz strategiju koju mi radimo biće ponuđena tri stuba: prvi obavezni, drugi obavezan za određene firme i treći dobrovoljni. Moramo zaštititi ovaj prvi stub da ne dođemo u poziciju da nam penzioneri koji su ostvarili pravo na penziju kroz Bizmarkov sistem, budu oštećeni. Radnici čije firme budu izdvajale u drugi stub, kada odu u penziju, dobijaće sredstva i iz tog drugog stuba. Tako se stvaraju uslovi da radnik nakon penzionisanja dobija penziju iz tri izvora: jednog obaveznog i dva dobrovoljna, što bi sve skupa trebalo da čini jednu dosta solidnu penziju.
Novih 35 miliona KM za invalidnine
Vlada RS usvojila je, po hitnom postupku, prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca. Za primjenu tog zakona obezbijeđeno je povećanje budžeta za 35 miliona KM na godišnjem nivou. Nakon usvajanja zakona u Narodnoj skupštini, što se očekuje u maju, prosječna invalidnina za porodice poginulih boraca porašće za 37 odsto, ili, iskazano pojedinačno: za jednog korisnika 60 odsto od osnovice ili 300 KM; za dva korisnika 80 odsto od osnovice ili 400 KM; za tri korisnika 95 odsto od osnovice ili 475 KM; za četiri i više korisnika 120 odsto od osnovice ili 600 KM.
Kada je riječ o primanjima vojnih invalida, za RVI prve kategorije oni će porasti za 20,83 odsto, a za ostale 6,83 odsto, tako da primanja RVI te kategorije ne mogu biti ispod 1.500 KM, a najviše iznose 1.675 KM.
Vojni invalidi druge kategorije imaju prosječan rast primanja od 19,83 odsto, tako da najniže primanje iznosi 570 KM, a najviše 1.225 KM. Rast primanja invalida treće kategorije iznosi 31,83 odsto, tako da je najniže primanje 345 KM a najviše 990 KM.
Vojni invalidi četvrte kategorije imaju povećanje u prosjeku od 40,83 odsto, tako da najniže primanje iznosi 275 KM a najviše 745 KM. Peta kategorija – povećanje 30,83 odsto, ili najniže primanje 180 KM, a najviše primanje sa dodacima 285 KM; šesta kategorija – od 120 KM (povećanje 39,83 odsto), a najviše primanje sa dodacima 190 KM; sedma kategorija – od 90 KM (povećanje 44,83 odsto), a najviše primanje sa dodacima 160 KM; osma kategorija – 45 KM (povećanje 34,83 odsto).
Invalid devete kategorije imaće 30 KM, a desete 25 KM mjesečno
Početkom godine najavljeno je donošenje zakona o prevremenom penzionisanju određenih kategorija građana i zakona o izmenama i dopunama Zakona o PIO?
Zakon o prijevremenom penzionisanju odnosi se isključivo na zaposlene pripadnike bivšeg Ministarstva odbrane RS i pripadnike VRS koji su ostali bez posla kao višak. Uslov je 45 godina starosti i tu je riječ o oko 420 pripadnika te kategorije i Vlada će izdvojiti dodatna dva miliona za rješenje tog problem. Time će se u potpunosti izjednačiti prava svih pripadnika VRS. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o PIO postigli smo ujednačenost i pravičnost za sve kategorije ljudi koji su ostvarili pravo na penzije u kasnijem periodu. Izjednačeni su uslovi za sticanje penzije i njihove visine a sada je na nama da se borimo za procentualno podizanje svih tih primanja u narednom periodu. Vlada RS će za taj segment izdvajati 160 miliona KM za potrebe Fonda PIO.
Osim što se bavite problemima zaposlenih odnosno nezaposlenih, te penzionera, u nadležnosti vašeg ministarstva još je jedna „osetljiva“ kategorija: borci, invalidi, porodice poginulih, civilne žrtve rata. Šta Ministarstvo može da uradi u vezi s tim pitanjem i da li će unapred planirane aktivnosti poboljšati socijalni položaj tih kategorija?
Borci i invalidi su kategorija koja je prije svega vrijedna pažnje i kojoj je ova vlada do sada posvetila možda najviše pažnje i najviše vremena.
Navešću vam samo nekoliko primjera. Mi smo zatekli budžet za boračka pitanja koji je iznosio 118 miliona. Mi smo to već sljedeće godine povećali na 154 miliona da bismo za 2008. godinu imali budžet preko 200 miliona isključivo za boračku populaciju. Prije svega posljednjom odlukom Vlade izvršili smo povećanje kroz rebalans budžeta i kroz izmjene zakona za novih 35,9 miliona što je izuzetno veliki iznos, ali iskren da budem još uvijek to nije u mjeri u kojoj bi trebalo da bude kada je riječ o ovim kategorijama. Od tih 200 miliona deset će ići u grant za stambeno zbrinjavanje, jer smo donijeli odluku da ćemo do 2010. stambeno riješiti svih 5.600 porodica poginulih i invalida od prve do četvrte kategorije.
Koliko je do sada porodica iz te kategorije stambeno zbrinuto? Bliži li se vreme kada ćemo moći reći da nema nijednog pripadnika tih kategorija koji nema krov nad glavom?
Otprilike godišnje se između 500 i 1.000 ljudi rješavalo na razne načine i to je teklo već od 1997. i 1998. godine. Međutim, mi smo odlučili da taj posao završimo u naredne tri godine. Bilo je prijavljeno 5.600 lica, od čega 2.080 za stanove, a preko 2.500 za bespovratna sredstva. Potpisali smo sa svim opštinama protokol i Vlada će u te tri godine odvojiti pedeset miliona KM, opštine negdje oko 25 i na takav način riješićemo sve pripadnike te kategorije. Ovih dana izlazi i tender koji će biti po lotovima, svrstan u nekih dvadesetak lotova tako da ćemo imati više izvođača na više lokacija i krenuti sa izgradnjom. Sredstva su obezbijeđena, radiće se stanovi koji su prikladni i veličini i potrebama tih kategorija. To je dosta veliki poduhvat, ali ubijeđen sam da ćemo planirani posao uraditi do zacrtanog roka.