Rječnik pojmova EU - A, B, C, D 02. Januar 2009

Acquis communautaire je jedan od najznačajnijih pravnih i političkih principa europskih integracija. Termin se odnosi na ukupna prava, obaveze i predanost Zajednici. "Acquis" uključuje primarno pravo – osnivačke ugovore, međunarodne ugovore, međunarodno običajno pravo i opće pravne principe Unije, sekundarno pravo – legislativu koju usvajaju institucije EU, praksu Suda EZ koja de facto također čini izvor prava EU i svaku drugu obavezu (političku, pregovaračku i sličnu) preuzetu od država-članica u okviru aktivnosti EU. Termin acquis najčešće se koristi kao sinonim za pojmove – pravo EU, pravo EZ ili komunitarno pravo. Prema obimu, pravo EZ ne regulira sve odnose koji se pojavljuju u Zajednici, već specifične odnose ili konglomerat uzajamnih prava i obaveza između zajednice i njenih država-članica, ali i njenih građana, kao i odnose članica i građana. Svaka država koja podnosi zahtjev za članstvo u Uniji mora biti spremna da prihvati acquis u cjelosti i, jednako važno, mora biti sposobna da ga provede. Dosadašna su proširenja pokazala da svaki zahtjev za članstvo počinje formalnom izjavom o spremnosti za prihvatenje acquisa, što nedvosmisleno ilustrira značaj ovog uvjeta koji treba biti ispunjen danom stupanja u članstvo Unije.
![]() |
RS: Zakon o opštem upravnom postupku (376.0KB) |
![]() |
FBiH: Zakon o upravnom postupku (454.0KB) |
![]() |
RS: Zakon o inspekcijama (430.5KB) |